Ledara

 Beresheet Hotel via H E R E

klik HERE

I kod nas na Mediteranu 

dogode se 

nekada 

neke 

iznimke.

Da ne bude monotono.

I iako se desetljećima 

zimi pravimo važni 

uglavnom 

sa sunčanim naočalama na nosu,

ove dane je 

stisla zima 

one 

opake vrste,

na koju naša tijela 

nisu navikla.

Zadnja ovakva hladnoća bila je 1963. godine.

Pa, eto...
zaledilo se more,
jutros je bilo -7 C,
a osjetilno, zbog bure, -20 C,

veeeliki minusi vladaju

i mi zapravo NISMO živi.

Kako je nepodnošljivo,

kako nemamo ni grijanja predviđena za 'Život na sjeveru',

ni cipelice nam nisu nešto otpornog džona,

ni kaputi nam nisu daleko od ukrasnog ogrtača koji se drži preko ruke,

ni temperament nam nije u skladu sa sjedenjem oko vatrice koje nema,

utihnuli smo

i sada znamo kako izgleda životinjski zimski san.

Mislim da treba raditi na mentalnim slikama

i nekako pomoći sebi 

kako nam se krv ne bi zaledila u žilama.

Recimo... 

ja sada, 

sva plavičasta od zime,

zamišljam topli zlatni pijesak,

vrelinu od koje podižem kosu s potiljka,

osjećam žeđ zbog vreline,

razgolitim stopala i uzdahnem,

legnem u sjenovitu sobu u tankom kaftanu,

želim ledeno piće,

trebam klimatizirani prostor,

izranjanje iz mora

i zadržanu morku kosu 

tijekom cijelog dana...............

recimo.