Znam da nemate,
u ovom 'zaposlenom' vremenu,
ni vikendom,
kamoli radnim danom,
pa ni kada ste doma,
ili u toaletu,
ili odsutni pred bilo kakvim ekranom...
vremena ili živaca
razmišljati nekoliko minuta,
ali, ipak možda netko
provuče kroz misli,
kao intermezzo za psihu,
ovo pitanje
upućeno samom sebi.
Zanimljivo će vam biti
na koji ćete to iskreni odgovor nabasati.
Postavljeno pitanje u naslovu posta
vrlo je jasno.
I zato se zbilja koncentrirajte,
nakon što odmaknete iz odgovora
nabrajanje pokretnina i nekretnina
koje silno želite imati,
putovanja na koja možete otići
i svojim avionom,
jer sve ćete to napraviti,
na dohvat vam je ruke.
Dođite vi do odgovora,
što bi se UISTINU promijenilo
u vašem životu.
Bi li bili sretniji, ispunjeniji, drugačiji,
drugog zanimanja ili bez odlazaka na posao,
ne prvi mjesec, prvu godinu,
nego nakon toga,
kad početna euforija mine.
Biste li život promijenili
ili okrenuli ga naopačke.
Ponavljam,
nakon što biste se ispuhali
s bezgranično maštovitim željama
koje biste sebi ispunili.
Vrlo je teško
sam sebi priznati
ili jednostavno ući tako dobro u taj film,
da vam bljesne odgovor.
Nekima i nemoguće.
Ovo je sve zbog jedne zdušne preporuke,
jer, eto...
još od doba
još od doba
kada mi je bilo samo devet,
nisam doživjela da se,
kao tada,
s knjigom koju sam donijela
iz biblioteke u Tolstojevoj ulici,
ne mogu zaustaviti u čitanju,
ali ono uopće zaustaviti,
prestati
prestati
gutati
slova.
I još se oblizivati.
Ima puno knjiga koje obožavam,
koje mi znače,
koje su iznimno vrijedne,
iz ovog ili onog razloga,
privatnog ili općeg,
koje su iznimno vrijedne,
iz ovog ili onog razloga,
privatnog ili općeg,
kojima se vraćam ponekad,
ali, ovu knjigu
koju ću preporučiti svakome,
progutala sam
koju ću preporučiti svakome,
progutala sam
kao što sam tada
"Vjetropirku Evu"
"Vjetropirku Evu"
upijala,
sjedeći bez mrdanja
sjedeći bez mrdanja
na nekoj neudoboj polufoteljici
u tadašnjem stanu u Avnojevoj ulici,
u mojoj i bratovoj sobi.
Još se jasno sjećam sebe
i najprije zlatnog,
pa crvenkastog svjetla
koje je sa zapada osvjetljavalo
pa crvenkastog svjetla
koje je sa zapada osvjetljavalo
tu sobu na petom katu
kockaste zgrade.
I mislim da nije ta vjetropirka bila ništa senzacionalno,
mislim da se radilo
o pogođenom trenutku,
o pogođenom trenutku,
ali nenadmašan je osjećaj
do dana današnjeg
posve bistar u meni.
Poslije se toliko puta
u životu
pokazalo bitnim
pogađanje trenutka.
Kao jackpot:)
do dana današnjeg
posve bistar u meni.
Poslije se toliko puta
u životu
pokazalo bitnim
pogađanje trenutka.
Kao jackpot:)
Mislim da moram imati ovu
netom pročitanu
neodoljivu knjigu
netom pročitanu
neodoljivu knjigu
"Popis mojih želja"
u kući.
I ako je nikada više ne pročitam.
Trebam je imati,
jer "Vjetropirku Evu"
nemam.
Prema ovoj knjizi snimljen je film
i napravljena kazališna predstava.
Nije samo knjiga hit.
Prema ovoj knjizi snimljen je film
i napravljena kazališna predstava.
Nije samo knjiga hit.
Francuski pisac,
dakle - muškarac,
napisao je knjigu u ženskom rodu
i sa svim tankoćutnostima koje rese nježniji spol.
Umješnost nanizavanja rečenica,
prizora s točno onoliko riječi koliko je dostatno,
bez da se išta prelijeva preko rubova,
daje ti da jezdiš kroz priču,
skoro fizički uzbuđeno.
Do te mjere nevjerojatno
pogođeno napisano,
pogođeno napisano,
da su ga uvijek
zapitkivali
i zapitkuju i dalje
i zapitkuju i dalje
kako li je uspio taaaaaaako ući
u simpatičan glavni lik,
a glavni lik je ženskog roda.
u simpatičan glavni lik,
a glavni lik je ženskog roda.
Odgovorio je da je uspio zbog - nedostajanja.
Silno mu nedostaje majka
i želio je produljiti njihove razgovore,
oživjeti njeno fantastično mišljenje o svemu,
nju!
I tako se pretvorio u - kitničarku,
u svojim četrdesetima,
u svojim četrdesetima,
koja vodi svoj blog,
ima običan život majke i supruge,
doživljava život jasno, ne površno,
zapanjujuće je iskrena prema samoj sebi
i prema doživljajima,
i tada, jednog dana, jednostavno - osvoji jackpot...
Eh, što se tada događa,
kada možemo APSOLUTNO SVE o čemu smo sanjali!?!
Vrlo neobično ide priča.
Perfektno nizana promatranja, emocije, događaji, sve, sve...
izaziva nevjericu i teleportiranje čitatelja
snažno, najsnažnije! ! !
Preporuka je UNISEX!
Ovo nije - ženska knjiga!
A, za nekoga može biti i poučna.
Imat ćete onaj
dooobar osjećaj nakon čitanja,
dooobar osjećaj nakon čitanja,
kao da ste pojeli savršen kolač
onda kada vam je najviše trebao,
pa, dok vam se vlastite misli roje,
potaknute ovim štivom,
možete slobodno naručiti još jedan kolač,
sada neke druge vrste
i čašu ledene vode,
i vruću kavu
onakvu kakvu volite,
pa nastavite,
nasmiješeni,
premetati svoje intimne misli,
koje će vam se isprepletati
pametnom glavom.
Ponavljam: ovo nije samo ženska knjiga.
Ne sudite po naslovnici:)
Ne sudite po naslovnici:)
Nema komentara:
Objavi komentar
Napomena: komentar može objaviti samo član ovog bloga.