02. 10. 2016.

I moj drugi ptić odletio iz gnijezda!



Zadnje vrijeme prepuno je događaja.
Neke nisam preživjela.
Na neke sam pala u nesvijest.
Neki su odlični, ali teški.
Nijedan nije za javnost,
osim zadnjeg:

moj prvorođena ptičica spakirala je 
svoju djevojačku sobu, 
djetinje uspomene 
i zatvorila ovo poglavlje života.

O svemu tome nikako ne trebam pisati,
što je razumljivo.
Ostavimo emocije neka se razgranaju nebom i mnome.

Telegrafski i veselo...

Jučer sam skuhala ručak 
koji odgovara podneblju 
njezinog dečka,
odabrala jednostavnost svega,
da bude snošljiviji umor 
koji se danima proteže, uz kutije,
ručali smo kiselu repicu s grahom
i debeljuškaste obične domaće palačinke s marmeladom.

Jutros su odseljavali njih dvoje mladih
u stan s pogledom na park.

Kiša nije omela ništa.

Danas nas je ručalo 
više sudionika 
za mojim stolom,
svi iz obitelji,
nakon nošenja kutija.
Pećnica je krahirala,
pa se focaccia ispekla u susjedovoj.

A onda je ona pokupila zadnje 
ručnike, kuhinjske krpe i plahte,
pa rekla odlučno:
"Dođi, majko da se poljubimo!"
Stisnule smo se snažno.

Ostale smo nona Mia i ja.
 Stale smo na kišni prozor
i gledale s divljenjem,
smijući se,
kako "naša slika mala"
 sjeda u zeleni automobil,
on sjedne do nje,
auto prepun stvari,
fino komplicirano izađe s parkinga,
pa krene nizbrdo
i dva puta nam trubne,
hahahah!!!
Napomena - prije devet (!) godina je položila vozački ispit
i nikada, ali nikada nije vozila,
ali sada je štreberski sebe sjela za volan
 i na brzinu sebe podučila
jer je shvatila da joj treba!

Nona Mia je prokomentirala:
"Lipo je potrpala lancune i šugamane,
i muškoga kraj sebe,
pa odjezdila u svoj život
i nije zaboravila ni trubnit',
još onako cila koncentrirana na vožnju!"

I nije bitno što živi u istom gradu,
bitno je da je danas 
zapečatila 
dosadašnje poglavlje
i otvorila vlastito.


Bravo, Miaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaa!!!!!!!!!!!!!!
Za SVE što si napravila do sada - moj duboki naklon.
                                                               tvoja mama

4 komentara:

  1. Oni mogu kilomertima daleko otici ali ostaju uvijek u nama na mjestu koje rodjenjem dobiju.

    OdgovoriIzbriši
  2. Dok god dišemo. A i kasnije...❤️

    OdgovoriIzbriši
  3. Mene mama u jutro zove iz Splita u Zagreb da mi kaže da je u Zg hladno pa da se toplo obučem:-))))Slušala je ona vijesti...

    OdgovoriIzbriši
  4. Smijem se, slatko😊 Da...mame...ove i one vrste, al' uvijek mame❤️

    OdgovoriIzbriši

Napomena: komentar može objaviti samo član ovog bloga.

link within

Related Posts with Thumbnails