Kada sam puno poslije
ošamućena stigla kući,
smijala sam se sama sa sobom,
priređujući ručak za četvero.
Nakon jutarnjeg mediteranskog vjetrenja,
ja sam 'kulerski' priredila ručak
karakterističan za sjeverni dio
naše zemlje,
činilo se kao da sam na snimanju neke emisije,
a ne u stvarnom životu,
dok u japankama
u sunčanom domu
poslujem.
Prežgana juhica, purica s mlincima, dinstani kiseli kupus
i zamotala sam tren štrudlu od jabuka.
Kuća je mirisala na Božić,
a ljudi oko stola
bespoštedno su me hvalili
i uuuummmmmuhali
i jeli kao termiti.
Gledala sam ih,
nenametljivo,
praveći se da ih
normalno gledam
i u skladu s razgovorom,
a u biti sam shvatila
koliko me ispunjava
njihovo uživanje,
punili su mi opasno ispražnjene baterije.
Ovo je vrijeme obiteljskih rođendana
i sutra pohodim jedan, bliski.
Kasni je sat,
polako završava dan,
moj uvijek s jednakom mišlju.
Volim te.
Ja bi u Split...na materi ručak:-(
OdgovoriIzbrišiA možeš i na moj!!! Željno te čekam, draga Iva <3
OdgovoriIzbriši