Trijem

via HERE

Strašno je bitno imati trijem.

Nisam ga nikada imala.

Kuću jesam.

Trijem nije samo mjesto koje služi umjesto hodnika.

Trijem je mjesto na kojem se boravi najveći dio godine.

U onom postotku kada se ne koristi,

to je sigurno zato što vam je kuća na sjevernom sjeveru,

pa dok je temperatura opasna za život

i snježni zapusi iz filma "Fargo",

tada jedino služi za držanje lopata, čizama, sanjka.

Trijem sam zavoljela u ranom djetinjstvu,

gledajući brojne kaubojske filmove.

Nenadmašno lupkanje čizama o drveni pod trijema,

lupanje vratima,

drvene sjedalice za ljuljanje,

neljuljajuće klupice na kojima sjediš i vezeš

i s kojih se trgneš kada začuješ topot konja u daljini,

pa se zagledaš u prašnjavi oblak

iz kojeg se stvori prvo konjanik,

pa tvoj dasa u sedlu,

pa kroz suze njegove divlje oči

za koje si mislila da više nećeš ugledati,

jer ga nije bilo pola godine,

pa sigurni doskok tik pred tvoju facu

i čvrsto grabljenje

u najljepši zagrljaj na svijetu,

kada eventualno ona izgubi svijest,

no dasa je ponese 

preko trijema 

u kuću,

a vrata lupnu za njima.

Dakle, sve te slike,

svi zvukovi,

ali i popratna melodija svake scene 

pohranjena je negdje u meni,

u rubriku "moj dom kad odrastem".

Trijem je za sve generacije,

djeca se igraju,

djevojke naslonjene na stup 'bleje' u horizont,

momci grickaju travčicu i stoje raširenih nogu,

žene čiste grašak ili metu zvučno grubom metlom pod,

muškarci odlučno gaze prema vratima

gladni jela i svoje žene.

Trijem nije samo kaubojski,

ali meni je takav nadraži.

Ako budem imala jednom imanje,

imat ću kuću s trijemom,

velikog kauboja,

krasnog psa,

drvene sjedalice koje se ljuljaju,

pogled na najbolji zalazak sunca,

čizme za hodanje rančom

i one za jahanje

i niske čizmice za izlazak 

u lokalnu birtiju subotom 

gdje su glave osvijetljene 

šarenim žaruljicama.

Na trijemu se živi,

prima poznate i nepoznate,

pa zadrži nepoznate cijelo vrijeme,

obave se tu oni razgovori u 4 oka,

ispuhuje se ljutnja 

(u takvom okruženju nema stresa, samo običan bijes),

izuva se blatna obuća,

zrači se ponekad teška posteljina,

pletu se pletenice

ili trijebe uši iz dječjih glava,

čitaju knjige,

pišu duga pisma,

hlade se kolači,

a ja bih i okitila jelku o blagdanu!

Nisam namjerno spomenula 

vanjsku utičnicu 

za priključiti laptop,

kojemu je baterija uvijek slaba.