Smijanje (na silu)

via here

Jedno je sigurno,

plakati se 

na silu 

ne može,

osim ako je vaš poziv glumački,

ali, bogme, smijati se - može.

Taj namjeran smijeh uvijek je dobar.

Da, ponekad se smijemo na silu,

kako bismo zadovoljili nekoga 

tko misli da je zabavan ili duhovit, a nije nimalo.

Smijati se može i kad prikrivamo loše stanje,

recimo dječici, radi očuvanja njihove bezbrižnosti.

Smijati se možemo 

umjereno,

tada se - smješkamo 

u poslovnim odnosima,

susjedskim pozdravima na stubištu,

prilikom fotografiranja za nedokumente.

Smijati se možemo sami sebi,

onako usput,

da bismo se oslobodili nervoze

ili brzinskog poticaja radi,

sebi u bradu,

no možemo to izvesti 

i teatralno - sebi u facu.

Eh, to je vrlo dobro smijanje!

U situacijama kada se ne možete podnijeti,

dovučete se ispred ogledala,

fino stanete u sredinu kadra,

pa se nasmijete 

prvo na silu 

svom neveselom izrazu,

onda ohrabrujuće, nešto širim razvlačenjem usana, da bljesnu zubi,

potom zadržite navedenu širinu, 

dok ne ugledate da vam se i oči smiju,

jer naprosto... volite to lice, tu osobu, tu dušu, 

 taj poznati odraz

koji treba razveseliti ili utješiti,

a nitko nije pri ruci tog trena 

ili nije uopće.

Ponekad se smijanje na silu,

razvije u istinski smijeh,

koji pobriše nelagode, 

neraspoloženja, 

padove sistema

koji su prethodili.

Isplati se sebe počastiti osmijehom,

bilo doma,

bilo u poslovnom wc-u,

bilo u retrovizor,

pa popraviti sebi dan.