Na kraju tunela je odgovor. (Poklon na kraju posta.)

via HERE

Postoji jedna moja
 "ozbiljna igra" 
s cijelom pričicom
 o ulasku u tunel, 
hodanju tihim zadanim putem, 
sa svim mirisima vlage, 
s ugodnim batom vlastitih koraka,
osjećajem male, ali ne i neugodne zaglušenosti, 
svjesnosti da smo sami sa sobom
i da nas nitko sigurno neće omesti,
mraka koji prelazimo do sve sjajnijeg traka 
koji nam najavljuje izlaz, 
sve do izbijanja na sunčevu svjetlost 
i netom nakon privikavanja na naglu količinu obasjanosti,
spoznaja da nas tamo čekaju
 neke figure,
važni ljudi iz našeg života,
koji su nam značajniji od drugih
i tad začujemo 
kako nas svaka od tih osoba imenom zaziva
i pruža nam ruku,
u tom trenutku uslijedi zahtjev 
za vašim hitnim odgovorom,
bez razmišljanja
i nedoumica,
instinktivno:
KOME OD NJIH ODLAZIŠ ?

Odgovor koji ponekad iznenadi,
nakon istinske koncentracije na samog sebe 
u tom hodanju
i doživljavanju 
kroz koji si vođen taktilnim opisima.
Odgovor koji razbistri ozbiljnu smetenost s raskrižja.

Isprobano na meni,
na više osoba koje sam srela na raskrižjima života.
I nije testirano na životinjama.

(Jedino je uživo moguće provesti nekoga kroz taj tunel, zbog toga je ovaj post tek u natuknicama.)

***

Neminovna asocijacija, genijalan doživljaj:

bez slušalica u ušima, ne može se
sjednite udobno
ne bojte se!
TEK kada ste se namjestili, 
pritisnite 'play'
 i obavezno zatvorite oči
isključite na tren mobilne telefone, 
utišajte zvukove oko sebe,
dobro je ako vas netko tiho promatra
i poslije vam prepriča vaše neobične reakcije
ovo se pamti - dugo!

jednom sam već poklonila ovo, sad to radim opet
NE ZABORAVITE SVE OVE UPUTE KOJE SAM NAVELA,
JER BEZ NJIH - NE 'RADI'
I UŽIVAJTE: