Srce u paketu

Ganuta sam ljubavlju i dobrotom.

Teško olujno ljeto dobilo je nježne nijanse,

obasjalo me svu, 

kao aura najtoplije boje.

Obuhvatilo me i čvrsto zagrlilo

jedno ogromno srce.

Takva divota stiže neočekivano,

 ovog puta - običnom poštom.

Od osobe koju nikada u životu vidjela nisam.

A opet, jako je dobro znam.

Zavirile smo u dušu jedna drugoj,

prisno, ljudski, ženski.

Živi u drugoj zemlji, ta moja Gospođa.

Izuzetna osoba, jaka kao stijena, mila kao cvijet, laka za voljeti.

Gospođa koja je preživjela svoju bolest,

koja preživljava sinovu bolest,

koja preživljava suprugovu bolest,

koja, uz takav teški životni scenarij 

živi aktivno, lijepo, ispunjeno, nasmijano, 

nježno štiti brojnu, složnu obitelj

 do najmlađeg unuka,

i koja negdje u svojim dubinama 

pronalazi snagu vrijednu 

iskrenog divljenja.

To je osoba koja mi je poslala paket,

u paketu jedan svoj rad,

u radu utkanu svoju dušu,

jer... i s time se bavi, 

otkako je u penziji.

Kada mi je pojasnila zašto pita moju adresu,

plakala sam k'o kišna godina...

i ovog trena mi kliznule suze.

Ta ista, nevjerojatna Gospođa s najvećim srcem, 

'crpila je snagu iz mojih riječi u svojim najtežim trenucima'...!?

Bila sam počašćena.

Najviše moguće.

 I u nevjerici.

Ja sam je samo sućutno grlila,

solidarnošću koje majke međusobno osjećaju

i koja ih povezuje i svrstava u istu satniju onih 

koje nose nevidljive uniforme 

i nije im dozvoljeno posrnuti ni u jednom trenu,

iskreno osjećajući buru koja je bjesnila u njoj,

diveći se njenoj snazi...

ništa posebno napravila nisam.

A, ona... ona mi je poslala dio sebe

utkane u djelo svojih ruku.

U paketu sam otkrila 

snažnog bika, moćnog, jačeg od svega, neustrašivog... predivnog,

Njena snaga stigla je u moj dom.

Paketom obične pošte. 

Darovala mi je ljubav.

Sad smo skupa, 

Gospođa i ja, 

iako se nikada vidjele nismo.

Znamo se.

Osjećamo.