Moj intimni doživljaj - BOKERIA

Bilo je subotnje jutro vruće, raspoloženje nezavidno.

Pozvala me omiljena prijateljica na kavu 

da prodiskutiramo novopročitanu fantastičnu knjigu

i da se pozdravimo prije njenog putovanja.

Sve privlačno.

Ali - posred grada - uzavrelog - prejutarnjeg za ljetno doba.

Još sam trčala do 'Bokerie', gdje smo se dogovorile.

Bez daha, mokra i možda malo na rubu neke panikice,

slalomski sam izbjegavala turiste koji su tumarali kao muhe bez glave.

Mokre kose i bez osmijeha, dotrčala sam, kasneći, do mjesta sastanka.

Ošamućena sam uklizala u unutrašnjost.

I onda je sve negativno iščezlo, 

u hipu, smjesta, na 3,4 sad, 
kao rukom odnešeno, kirurški odstranjeno, 
pobrisano, uklonjeno, maknuto...:)

Jer...................

S vruće popločane ulice, zakoraknula sam prvi put u 'Bokeriu'.

I zastala nakon jedva dva koraka.

Ne da bi pogledom potražila prijateljicu, 

nego me zaustavila

 atmosfera, ljepota, zrak, boje, muzika... sve! ! !

Rijetko dobar osjećaj.

Ušla sam u neki novi svijet.

Doslovce.

Sjele smo tik uz prostrana vrata,

na visoka sjedala, 

s pogledom na unutrašnjost restorana

i raspoložene goste koji su doručkovali,

s jedne strane

i na ulicu gdje svatko mora proći, s druge.

Uz croissant, netom iscijeđeni orange juice, cappuccino,

oduševljavale smo se obje, 

nerječito, sporo, relaksirano.

A ja, ja sam imala osjećaj,

tako obavijena osvježavajućim i mirisnim zrakom koji je strujao oko mene,

muzikom koja me opijala,

divno uređenom unutrašnjosti,

sjedeći na visokoj udobnoj stolici...

imala sam osjećaj da sam u - Palo Altu, eto.

Poseban osjećaj koji pruža tu fantastičnu opuštenost, 

mjesto u kojemu sam uvijek uživala boraviti,

na restorane a la Coppolin, koji mi je pasao ludo,

svježina divnih interijera, unatoč vanjskoj žegi,

otmjenost i praktičnost spojeni u jedno,

ma......nisam dovoljno rječita da točno opišem 

ovaj izuzetan doživljaj,

ali zasigurno stane sve u jednu,

možda neprimjerenu, 

ali jedinu pravu riječ: sexy!