Bilo je subotnje jutro vruće, raspoloženje nezavidno.
Pozvala me omiljena prijateljica na kavu
da prodiskutiramo novopročitanu fantastičnu knjigu
i da se pozdravimo prije njenog putovanja.
Sve privlačno.
Ali - posred grada - uzavrelog - prejutarnjeg za ljetno doba.
Još sam trčala do 'Bokerie', gdje smo se dogovorile.
Bez daha, mokra i možda malo na rubu neke panikice,
slalomski sam izbjegavala turiste koji su tumarali kao muhe bez glave.
Mokre kose i bez osmijeha, dotrčala sam, kasneći, do mjesta sastanka.
Ošamućena sam uklizala u unutrašnjost.
I onda je sve negativno iščezlo,
u hipu, smjesta, na 3,4 sad,
kao rukom odnešeno, kirurški odstranjeno,
pobrisano, uklonjeno, maknuto...:)
Jer...................
S vruće popločane ulice, zakoraknula sam prvi put u 'Bokeriu'.
I zastala nakon jedva dva koraka.
Ne da bi pogledom potražila prijateljicu,
nego me zaustavila
atmosfera, ljepota, zrak, boje, muzika... sve! ! !
Rijetko dobar osjećaj.
Ušla sam u neki novi svijet.
Doslovce.
Sjele smo tik uz prostrana vrata,
na visoka sjedala,
s pogledom na unutrašnjost restorana
i raspoložene goste koji su doručkovali,
s jedne strane
i na ulicu gdje svatko mora proći, s druge.
Uz croissant, netom iscijeđeni orange juice, cappuccino,
oduševljavale smo se obje,
nerječito, sporo, relaksirano.
A ja, ja sam imala osjećaj,
tako obavijena osvježavajućim i mirisnim zrakom koji je strujao oko mene,
muzikom koja me opijala,
divno uređenom unutrašnjosti,
sjedeći na visokoj udobnoj stolici...
imala sam osjećaj da sam u - Palo Altu, eto.
Poseban osjećaj koji pruža tu fantastičnu opuštenost,
mjesto u kojemu sam uvijek uživala boraviti,
na restorane a la Coppolin, koji mi je pasao ludo,
svježina divnih interijera, unatoč vanjskoj žegi,
otmjenost i praktičnost spojeni u jedno,
ma......nisam dovoljno rječita da točno opišem
ovaj izuzetan doživljaj,
ali zasigurno stane sve u jednu,
možda neprimjerenu,
ali jedinu pravu riječ: sexy!