Četvrtkom

Valentin Gubarev me neku noć oduševio.

I zabavio u gluho doba mirnog, sjajnog, punog Mjeseca..

Dok je grad spavao.

A mladost odrađivala svoje nježne godine po klubovima.

Ja nisam spavala.

Nisam ni u klubu bila.

Detaljno sam gledala ove slike.

Opuštala se.

Uranjala u jednostavan svijet.

Usmjeravala misli kud ja hoću.

I nisam se željela sjetiti 
kako mi je netko 

ko je napustio ovaj svijet 

obećao bio sladoled na štapiću 

i nije to obećanje ispunio.

Obećala sam sama sebi 
kupiti 'Snjeguljicu'

i uz miris vanilije,

gricnuti tanku ledenu čokoladu na vrhu.

Dobra je ideja ispuniti sam sebi obećanja 

iz 'neobjavljene kolekcije' .

Barem pokušati...

Sjetih se kako sam se glasno smijala 

kad me Kći podsjetila na čuvenu rečenicu 

koju dobijete uz 

sladoljed 

u slastičarnicama 

koje su obložene najšarenijim pločicama,

čije zidove rese uokvirene slike 'Plitvičkih jezera'

i koje imaju lagahne limene tanjuriće za šampite,

ali i jedine imaju 

čuveni preljev od čokolade

koji se odmah pri dodiru s ledenim sladoledom 

skruti i smrzne.

Dakle, kada vam prodavač naslaže u kornet 

kuglice koje ste poželjeli

i direktno se obrati preko staklene vitrine:

"Oćete da vam ga umočim?"

VALENTIN GUBAREV