Prizori iz tipičnog splitskog bračnog života

Premda bih najradije napisala ovaj post onako kako ja govorim...

ne bi svi razumjeli dijalekt,

ni svi, ni translator, 

pa neću... al', samo da se zna - žao mi je i malo mi to sada smeta!

Ljudima su uvijek vrlo zabavni 

prizori iz splitskog bračnog života.

Možda poznaju tu živopisnost još od 

vanbračne zajednice 

Bepine i Lugija 

iz  popularne serije "Naše malo misto", 

možda poznaju tipičan splitski bračni par, 

(mislim na fetivi/quientessential)

možda su oni baš ti -  sudionici, 

koji se zasigurno uvijek zezaju na vlastiti račun

(i na račun svih svojih poznatih, ono iza leđa, u kućnim komentiranjima).

Da... oni tipični ljudi iz Splita jesu takvi, 

zabavni, dobroćudni, zgodni, mekog srca, dobre duše, 

a ponekad se doimaju drukčijima, 

što je pogrešan utisak, 

ukoliko prisustvujete njihovoj zafrkanciji, 

bez koje ne mogu, 

jer smijati se mora, 

kako bi se sve nedaće pretočile 

u zabavnu varijantu i time

lakše probavile. 

Muškarci su romantični, 

samo ih je malo sram to pokazivati pred drugima. 

No, oni nježno tepaju svojoj slatkoj 'šempji', 

koju iznimno cijene, 

prepuštaju joj sva četiri ugla kuće, 

znajući da će ona to 

bolje i temeljitije 

od njih sve voditi, 

vole kako ona o njima skrbi, 

jer s njom ćeš uvijek 'postat čovik', 

oni će je ljubiti najljepše na svijetu, 

bit će dobar otac njihovoj djeci, 

a ona će biti zbog toga 

zadovoljna, cvrkutava, puna snage, volje i želje, 

obitelj će cvjetati iz dana u dan, 

baš kao i njihova ljubav i međusobna povezanost i povjerenje... 

što će sve zadržati u svoja četiri zida 

i u bračnoj postelji.

Žene će znati kako iskoristiti mudrosti 

koje su joj usadile sve mame, bake, prabake 

i  genetski je potkovale za cijeli život, 

pa će prihvatiti s osmijehom taj prizor za okolinu, 

u kojoj je on moćni gazda, 

snažan muškarac, 

strah i trepet bez kojeg ne bi ni postojali kao obitelj...

pristajući normalno i šutke na 

umjetnički dojam za publiku 

upravo zbog zadovoljstva 

koje se odvija u njihovom gnijezdu 

unutar četiri zida 

i u bračnoj postelji

kraj noćnog ormarića 

na kojemu je on odložio krunu 

koju je nježno skinuo s njezine glave, 

kako bi je mogao izljubiti 

s ljubavlju, 

poštovanjem 

i zahvalnošću 

za sve, 

ne samo za ručkove koje kuha bolje od njegove majke 

i koje čarobnim štapićem kreira i od najsiromašnijeg budžeta, 

zbog čega se ta ista žena 

i skrbiteljica dobrobiti cijele obitelji 

nikada ne umori 

i ne zapusti svoj izgled, 

kojemu se mnogi dive.

Kako u Splitu svi glasno govore, 

tako i kući glasno razgovaraju,

pa kad imaju za ručkom gosta iz, recimo Zagreba,

gost je već nakon juhe gotovo siguran 

da je u tijeku njihov razvod braka,

što uopće nije istina,

jer to što je on gromko zaurlao put kuhinje kako nije dodala papar

ili odalamio po potiljku sina da prestane srkati,

a majka, s mlincem za papar u ruci, nasmijana se pojavila iz kuhinje,

pa u prolazu pljesnula kćerku po leđima

 "Ispravi se i ne budi musava, ne'š se takva nikad udat",

 to je samo 

njihov temeprament 

zadan klimom,

a svaka sumnja o poremećenim odnosima rasprši se

kada gost iz Zagreba pogledom uhvati 

neprimjetno nježno tapšanje gazdaričine stražnjice 

od strane onoga

koji je do maloprije skoro odgurnuo 

tanjur s vrelom juhom 

sve do sredine stola.

Osim baš svih stvari, 

u toj se kući vodi računa o svim detaljima, 

pa iako se normalno tolerira 

šetnja po kući

 ležernog gazde

u čudnim odjevnim kombinacijama, 

sigurno biva zaustavljen na vratima kuće, 

koju želi napustiti 

neprimjereno odjeven:

"Ma, čekaj, di ćeš ti taki? Cila ti je mačana ta maja i razbijen ti je žep na bermudama!"

(Pričekaj, kuda ćeš tako odjeven? Isflekana ti je majica i imaš potrgan džep na kraktim hlačama!)

"Pa iden samo do matere, ko će me vidit?"

(Idem samo kratko posjetiti majku, tko me uopće može do tamo sresti?)

"Daaaj, evo ti na brzihen obuci ovo, nije red, nikad ne znaš jel' ti se može šta dogodit, pa da svršiš u bolnicu? Da ne govorin da će ti mater mislit da ne vodin lipo računa o tebi i da san šporkuja..."

(Daj, molim te, trenutak se presvuci u ovo, nije u redu da ideš takav, moglo bi ti se nešto desiti, pa da dospiješ u bolnicu? Da ne kažem, da bi ti majka mogla promisliti da nedovoljno brinem o tebi i da sam neuredna žena...)

I mislite da se on ljuti na to!?!

Ni slučajno.

Nemarnim hodom vrati se do pola hodnika,

naoko ljutito baci ključeve, mobitel i cigarete na komodu, u prolazu,

ali onda sretne njezine oči pune ljubavi,

pa omekša:

"Koke moja, šta ti znaaš nekad bit'naporna, znaaaš li to...", blagim tonom joj reče, 

sagne se i poljubi joj usne, dok navlači pruženu mu čistu i ispeglanu majicu.

Tek kad se za njim, lijepim, zatvore vrata,

dok se vraća kroz hodnik, ona sebi u bradu tiho kaže:

"A di bi ti bija, sunce moje, da ti nema mene..."

To je par koji zna kako se voli najljepše na svijetu,

a u svakom slučaju živi zabavno

i njihov svakodnevni scenarij bolji je od ijedne humoristične TV serije!

A, sad, klikni na muzičku pozadinu, pa se nastavi smijati:

via HERE

autorica: Tisja Kljaković via HERE