Ovo je moj speakers' corner, moje salonske novine, moja radio postaja ili mini TV show, kako god shvatili. Bitno je da ja znam zašto mi služi ;)

13. 05. 2016.

Male pričice s putovanja 2


Žešće od nesvjestice koju se trenutno i lako izazove
prilaskom s leđa 
čvrstim prislanjanjem
maramice natopljene kloroformom 
na usne i nos,
zaspala sam prvu noć 
u velikom i dobrom krevetu.

Iz sna, bez zvukova, snova, boja, ičega,
prvo jutro trgnuo me poljubac u razbarušenu glavu.
Lebdeći između sna i jave,
sneno sam odigla
glavu s jastuka
i kroz pramenove kose
ugledala nekoga na vratima 
osunčane bijele sobe.
Ogromna silueta poprimila je, 
samo zbog prepoznatljivosti one vrste 
koju bi svaka majka
valjda i slijepa,
prepoznala uvijek i u svakom trenu,
oblik mog djeteta.

Osmijehnula sam se na tiho:
"Spavaj još, samo sam se morao doći uvjeriti
da si ti stvarno tu. Ne mogu vjerovati, majko, da si ovdje...!"
Obuzelo me treperenje srca prepunog ljubavi,
malo posebnije vrste,
kao svim onim majkama 
čije dijete živi sedam godina 
tisućama milja daleko,
što naravno podrazumijeva 
vrlo ograničeno viđanje
za vrijeme njegovog 
dovršavanja stasavanja
 u odraslog čovjeka.

Vrata se zatvore i ja obuhvatim pogledom 
prostor oko sebe,
uvijek s onim iznenađenjem svojstvenim doživljaju 
kada legnete u nepoznatu sobu u mraku,
pa ujutro imate drukčiji doživljaj.
Tog prvog jutra 
razgledala sam kroz sunčani zrak 
svoj novi boudoir,
u kojem ću se 
baš svako iduće jutro,
bez obzira na vremenske prilike,
na sat,
na snove,
buditi ispunjena srećom,
na koju sam se, sama sa sobom i utiho - snebivala,
a nakon tri tjedna je konačno i rastumačila sebi.

Objašnjenje je bilo jednostavno:
pronašla sam komadić neba 
ispod kojeg sam se 
ja 
osjećala 
u potpunosti 
ja!
Prvi puta u životu.

Nenadmašna spoznaja 
koja me obuhvatila,
bolje reći zgrabila neočekivano
i nije me više pustila.
Ni sada kada više nisam tamo.

Tako od prvog udaha
tog mog novog rođenja, što li je već,
svakim satom i danom
bilo je jasno da pojam 
umor ili mučni jet lag,
odlaze u ropotarnicu.

Otprilike se, na novom kontinentu, 
desilo čudo,
kao da mi je vrstan umjetnik
dlijetom otukao oklop koji me bio okovao,
vrlo vjerojatno još od malih nogu,
a koji se učvršćivao i zadebljavao desetljećima,
potpomognut onim manje dragim otegotnim okolnostima,
nesigurnostima,
legendarnim traumama iz djetinjstva,
te je taj isti stručnjak 
svjetski oslobodio
 konačno 
pravu mene.
Najprije sam se u sebi
 ushićeno čudila,
ali onda sam potvrdu 
jasno čula iz drugih usta,
bez da sam išta pitala.
Nakon vrlo malo vremena,
opušteno sam prestala 
s tim iščuđavanjem,
jer mi se sviđao 
svaki novi detalj mene.

Osim svih bezveznih stvari koje su me opterećivale 
bez da sam ih svih bila svjesna,
odbacila sam i svojih dvadesetak godina viška,
koje ionako niti ne odgovaraju mojoj prirodi,
niti mojoj zavidnoj energiji.
Kako sam ih zbacila,
nisam ih više ni vratila.
Ni po povratku u moju zemlju,
koja se iz daljine okarakterizirala
nešto kao 'gerijatrijska'
bez obzira na životnu dob!

Netom nakon buđenja,
iskočila sam iz velikog kreveta,
jutros bez životinja u kadi,
 prepuna energije, volje, želje, snage i radosti,
kao da sam se samo teleportirala tamo
i za tili čas istuširana bila spremna 
za brižno njegovanu tradiciju:
australsku 'brekkie' kulturu!

Naravno da sam imala 
i poseban privatni užitak,
vezan za gomilu malih i velikih razgovora,
smijeha i zadovoljstva 
jer sam bila sa Sinom,
prvi puta samo nas dvoje,
bez obitelji,
ovog puta oboje - odrasle osobe.

Osim privatnog,
generalno sam uživala u jutarnjoj vožnji,
ne znajući da li me ljepota spopada kroz prednje staklo
ili otvoreni krov automobila,
dok smo klizili prizorima,
sve jednim ljepšim od drugoga.

Kako ću ovdje 
samo ukratko reći moj utisak,
za koji su me uvijek svi priupitali tamo
kao prvo pitanje,
najjednostavnije je kazati 
kako je Sydney kompilacija svega najboljeg 
što sam vidjela po svijetu!
Stojim svjesna, prisebna i ozbiljna uz ovu izjavu.

Tu spadaju raznorazne stvari,
neke od njih bi bila prepoznavanja
šarma Južne Amerike, 
pariških mansardi, 
predivnog Vancouvera, 
londonskih scena, 
balkona New Orleansa, 
poslovnih zgrada New Yorka, 
privlačnosti centra Tokya, 
ljepota pitoreskne južne Francuske, 
raslinja iz vrhunskih filmova, 
kalifornijskih plaža, 
irskih litica,
tipičnih kuća San Francisca, 
engleskih parkova, 
impozantnih zgrada velikih europskih prijestolnica............ 
sve uz opipljivu opuštenost življenja koja me bacala u trans, 
ali uz dodatak europske elegancije,
uz prepuno stila u svim oblicima, 
na ljudima, zgradama, jelima, vrtovima, automobilima, vrsti življenja,
stil koji me očarao 
i neosnovane predrasude 
očito nedovoljno obaviještene mene
 rasule su se baš iznad prve šahte na ulici 
gdje su nepovratno kanalima otišle 
negdje prema oceanskim dubinama... 
da, srela sam i Portugal, srela sam svašta tamo, srela sam veliki dio svijeta, 
no ne na lasvegaški način imitiranja, ovo je sve bilo - zapravo.

Usmeno pričam (po kućama) opširnije i decidiranije,
a ovdje sam upravo završila s nabacivanjem natuknica.

'Brekkie' je genijalna stvar.
Drugačiji i gospodskije oblikovan od 'bruncha'.
I kava....ah, kava.....sve vrste kave..... ooooh, kavaaaa.
Definitino jedan od detalja koje Sydney čine 
jednim od najboljih,
za me najboljim,
gradom na svijetu!
(Po povratku sam vidjela slučajno ovo: KLIK !)

I tako sam ja lijepo,
 iz aviona na jarko sunce,
slasno nahranjena i kofeinski osnažena,
dospjela do - plaže, 
odnosno - plaža.
Smilovao se Sin na uprto sunce u moju kosu,
pa sam dobila slamnati šešir
s većim obodom
i krenula u šetnju neznamkolikodugu,
šetnicom iznad plaža,
s jedne na drugu,
iz divote u divotu,
iz slike u sliku,
obavijena intenzivnim mirisima mora,
rascvjetalih grmova i stabala,
toplog finog i čistog pijeska
koji nije ni bijele, ni sive, ni crne boje,
nego zlatne boje prepečenca 
koja se savršeno slaže s bojom jako plavog neba,
jako plavog oceana,
jako bijele pjene valova,
jako lijepo isklesanih tijela
čije tkivo nije niti kao u Kaliforniji,
a odgovor je - zdrava prehrana!
O hrani drugom prigodom,
hrani koja me vratila u djetinjstvo,
u zaboravljene okuse...
No, pijesak nevjerojatne boje 'beškota'
ide sasvim dobro i uz predivne kuće
s prostranim trijemima i terasama s prozirnim ogradama
kako bi stanovnici imali nesmetan pogled na modri horizont
iz svojih ležaljki, sjedaljki, fotelja,
kuća čija se vrijednost računa puno jednostavnijim ciframa,
fino u milijunima,
milijun, dva, tri, četiri, pet, 
 do koliko god želiš, hoćeš, možeš.

Mogućnost šetnji je beskonačna,
svaka lijepa,
svaka maksimalno korištena, 
jer živi se vani,
upija se svježi zrak
kad god je to moguće i nemoguće.

Pa, tako promiču raznorazne fizionomije,
jednako ležerne kao i život tamo,
svaka ljubazna, susretljiva, srdačna i nekako, normalno pristupačna.

Život na zraku, mirisnom zraku.

Miris koji nisam mogla objasniti decidirano,
ali prisutan u svakom mom udahu 
na prekrasnom 'kraju svijeta'.

Uključite muzičku pozadinu i prošetajte sa mnom:

KLIK !
KLIK - walk videos !
(zanimljivo mjesto za groblje)
(ako bosonog iskoračiš iz automobila i odeš jesti Thai s guštom - dobro je)
(trgovina muških cipela s unutrašnjom i nevidljivom potpeticom,
kako bi i oni nižim rastom, a koji osjećaju to kao manu,
na poslu imali... veće samopouzdanje)
via HERE
via HERE


Nema komentara:

Objavi komentar

link within

Related Posts with Thumbnails