Pune ili prazne glave

via HERE

Kada su nam glave prepune,
žalimo se na kofuzije, stres, zamor 
i čežnju za životom ribara ili zemljoradnika.
Kada su nam glave neopterećene podacima,
čini se da iščemo ispunjeniji život s više dinamike.
Bakice s kamenog zidića pred kućom bi mirno rekle
"nikad zadovoljni".
Pronalaženje zlatne sredine je uvijek IN traganje.
Ne kao loše,
već kao inspirativni pokretač 
svakoga od nas.
Neki uspijevaju sebe uravnotežiti u svim uvjetima.
Blago njima.
Drugi balansiraju na žici,
držeći štap u ruci,
odjeveni u cirkusko ruho,
sa ili bez sigurnosne mreže pod sobom,
u prepunoj areni uglavnom nebitnih gledatelja,
jer - gledatelji su nevažni, uglavnom.
Znači, glave su nam svima pune,
nekima važnih,
nekima trivijalnih podataka,
i to samo kad ih objektivno kategoriziramo.
Jer, svima su njegove informacije koje vrve mislima, vrlo važne.
Sortiranje doživljaja je više manje posao koji ovlaš obavljamo,
sviknuti od rođenja na to pospremanje.
Ako unesemo dašak svjesnoti u taj posao 'na traci',
možemo postati viši pospremači ili predstojnici čak.
Dobro je napredovati.
Već ovog tjedna avancirajte na tom poslu.
Evo i ja na svoju uniformu 
mijenjam pločicu na prsima,
ime (i prezime) je ostalo isto,
samo prelazim na viši nivo - ravnateljica,
odnosno prešla sam ima dva dana.
Napredujmo svaki dan u svakom pogledu.

Sjetih se mjuzikla 'Jersey Boys' koji sam gledala...