CSI: goveđi frikando

Prije nego se ubacim u krevet u ovoj tropskoj noći...

Koliko nevjerojatno različitih utisaka danas.

Pitam se hoću li pod tim Krvavim Mjesecom večeras 

imati spokojne snove...

I dok me peku ruke od 'kvasine',

nakon izvršenih pripremnih radnji za sutrašnju pašticadu,

tipkam ove retke jednom 

i rasplećem pomalo pletenicu drugom rukom.

Konačno sam popodne osjetila da je Sumamed odradio svoje.

Imala sam neobično utiscima slagano popodne,
zapravo dan cijeli, 
sve se naslagivalo kao 'millefoglie'.
Tajni recept je krema koja povezuje sve slojeve
 i ona će ostati kao strogo čuvani sastojak kojega ne dijelim,
no redovi su ti koji su raznoliko padali s neba kao tetris.

via HERE

Red zatočenosti u trgovinskom centru dok alarm bjesni garažom 
u koju brojna teška vrata ne dozvoljavaju pristup
i moj proboj do sunca ponovno,
red jednog razočarenja  koje me gricnulo 'u sridu',
red dojmova razdraganih potomaka,

red susreta s dragom prijateljicom,

red ugodne kave i ženskog 'ćakulanja',

red spontanog susreta s rodicom i njezinim priznatim, divnim mužem,

red hlađenja lepezom,

red ispijanja kave i ledene vode,

red šetanja kroz uzavreli grad natrpan ljudima,

red zanimljivih priča psihijatrice koja radi 
na mnogobrojnom forenzičnom odjelu...

nevjerojatno opisani tamošnji profili

i  'specifičnosti' koje se na taj način provode 

samo u našoj i još jednoj europskoj zemlji,

 staklena kupola i niz kamera uokolo kao kulise u kojima se odvijaju jezovite priče,

pa sigurnosno dugme oko vrata (koje sad prije spavanja tražim),

pa ubojstvo na odjelu,

pa 'nepravilnosti' pri kategorizaciji teških kriminalaca: zatvor ili bolnica,

pa još jednom žalostan dokaz da se kod nas i najgore rješava pozivima moćnika...

pa red kolača uz prebiranje po tipkama u lijepoj kavani,

pa ispraćanje djece u noćni život, 

pa 3. pokretanje perilice s robom koja miriše na jedrilicu,

pa teški komad govedine u mojim rukama,

pa ubodi nožem zbog 'špikanja',

koji me nisu smjeli podsjećati na priče s forenzičnog odjela,

nego na fino usmjerene misli 

kako sam dobro odgojila kćerku,

koja je spretno i neumorno kuhala 

za osmero ljudi

(mahom giganata)

na jedrilici (to ne može svaka!)

i to delicije za lizati prste!!!

Kad sam konačno uvalila govedinu u vinski ocat

 spomenuti isječci su mi se učinili 

kao nekakav groteskni i ubrzani prikaz života,

oscilacije koje se redaju,

nekad pravilno,

a ponekad i bez uobičajenog reda,

u kojemu je ono jedno razočarenje 

svakako samo jedan sloj.

Utješno.

Imajte spektakularnu nedjelju!

Imam četiri jastuka. Za svaki slučaj.

Na mom velikom krevetu 2 x 2 još uvijek spavam sama.

I to mi smeta.

No, i to će se uskoro promijeniti.

Nego, kako sam bolesna bila nekoliko dana,

(još prizdravljavam)

majka mi je donijela voće

i pomogla staviti sušiti robu,

koje u mojoj kući ima brdo, kad smo kompletirani.

jer sam malaksalo bauljala 

i nisam bila sposobna 

niti osoviti se na noge.

Djeca odjedrila na nekoliko dana. 

Tako sam sretna zbog njih,

jer sam ih od prvih koraka 

odgajala na brodu

i tamo im je prirodno bivstvovati.

A, kako su premalo zajedno,

 a kako su povezani do besvijesti,

a kako su sada opterećeni ozbiljnim problemima,

a kako su nakon šest(!) godina bili skupa na njezin rođendan,

baš mi je duša mirna zbog toga...

Dakle, kad je majka

koja je priskočila u nevolji

 ušla u moju sobu,

zadivila se 

"ajme, crveni kušini.... kušini puni jubavi... još samo fali čovik!"

Malo sam bolje.

Danas me posjetila draga osoba 

koja mi je donijela 

'da me podigne' 

domaću tikvu.

Na vrhu vezan 'fjok' za curice.

Tikva visoka 25 cm i široka 51 cm.

Tikvetina, reklo bi se, 

ali je neodoljiva i ljupka, 

da je ne mogu tako zvati.

Nakon krepke juhe, 

promijenit ću ritam

i... 

otići kod frizerke i na pedikuru, više!!!!!!!!!

A i na mailove odgovoriti - promise.

Umjetnost naručivanja kave

via HERE

US 66

Puno se lakše prsiti verbalno

 o bijegu od svega što te tišti,

ali rijetki zajašu mašine 

ili sebe stave na četiri kotača 

i odjure u svoj spas,

ostavljajući za sobom samo 'contrail' vlastite pare iz ušiju,

koji se u zabezeknutim mozgovima onih koji ostaju,

simultano pretvara u 'chemtrail' .

No, isto im je,  jer su ionako 'zakasnili na Kosovo'.

Nevjerojatno je kako olako uzimamo život,

kako olako tretiramo partnere,

kako olako iskazujemo svojevolju,

kako olako prečujemo nečije vapaje,

pa kako se na kraju iznenadimo 

ono kad ostanemo u oblaku prašinetine.

Dakako da je bitno njegovati visok prag tolerancije,

da treba napraviti sve da ostanemo fer,

dati sve od sebe da uspije nešto 

u što smo vjerovali 

na onom početku.

Još je važnije znati podvući crtu

i smoći snagu za pokret novom rutom

kada voda dođe do nosa,

kada se umoriš disati kroz slamku,

kada bez pauze svaku večer legneš nezadovoljan

ili su ujutro nesretno budiš u dotičnoj postelji.

I nije ovo ono 'lako je njoj govoriti'.

Ja sam dokazala da je moguće otprašiti novom rutom

s dodatnom dječjom prikolicom zdesna.

A ako sam mogla ja........ovakva.......onda može svak!

Zagovaram čvrstinu u radiklanim odlukama.

Nikako zbog hira, dokonosti, radoznalosti, 

nezrelosti, nepromišljenosti, 

čistog avanturizma.

Mislim na vrlo ozbiljne životne situacije.

Da me se slučajno ne bi pogrešno protumačilo.

via HERE

via HERE

via HERE

via HERE

via HERE

via HERE

via HERE

via HERE

Monsieur Hulot

klikni OVDJE

Avioni. Ljepota. Ljubav.

Bez riječi. Jer su one ovdje suvišne. 

ANNA HERO