via here
Jedno je sigurno,
plakati se
na silu
ne može,
osim ako je vaš poziv glumački,
ali, bogme, smijati se - može.
Taj namjeran smijeh uvijek je dobar.
Da, ponekad se smijemo na silu,
kako bismo zadovoljili nekoga
tko misli da je zabavan ili duhovit, a nije nimalo.
Smijati se može i kad prikrivamo loše stanje,
recimo dječici, radi očuvanja njihove bezbrižnosti.
Smijati se možemo
umjereno,
tada se - smješkamo
u poslovnim odnosima,
susjedskim pozdravima na stubištu,
prilikom fotografiranja za nedokumente.
Smijati se možemo sami sebi,
onako usput,
da bismo se oslobodili nervoze
ili brzinskog poticaja radi,
sebi u bradu,
no možemo to izvesti
i teatralno - sebi u facu.
Eh, to je vrlo dobro smijanje!
U situacijama kada se ne možete podnijeti,
dovučete se ispred ogledala,
fino stanete u sredinu kadra,
pa se nasmijete
prvo na silu
svom neveselom izrazu,
onda ohrabrujuće, nešto širim razvlačenjem usana, da bljesnu zubi,
potom zadržite navedenu širinu,
dok ne ugledate da vam se i oči smiju,
jer naprosto... volite to lice, tu osobu, tu dušu,
taj poznati odraz
koji treba razveseliti ili utješiti,
a nitko nije pri ruci tog trena
ili nije uopće.
Ponekad se smijanje na silu,
razvije u istinski smijeh,
koji pobriše nelagode,
neraspoloženja,
padove sistema
koji su prethodili.
Isplati se sebe počastiti osmijehom,
bilo doma,
bilo u poslovnom wc-u,
bilo u retrovizor,
pa popraviti sebi dan.
