Ay Mi Cuba

Stigla mi je kartolina s Kube.

Od moje rodice,

koja me uvijek razveseli

na ovaj savršen, pravi način!

U tmurnom danu, 

bljesnula je svjetlost,

začula sam vruće ritmove kubanske,

zadigla sam haljinu 

na način primjeren 

gnječenju grožđa nogama,

pa umjesto da zagazim u slatke bobe,

otplesala sam malo po Salonu,

ono iz potajice,

dok sam dovršavala 

New England clam chowder,

kojeg kuham jedina

 možda i u Europi.......!?!

I to po tajnom VLASTITOM receptu,

s prirodnim sastojcima

i bez konzervi 'clam juicea', a ha!

Za polizati prste!

(Zainteresiranima mogu za velike pare prodati tajnu, nikako drukčije.)

Svakako, kubansko me raspoloženje raspalilo,

možda me i prehlada  mine brže i bolje sada.

Lijepa kartolina pisana je 1. studenoga,

a stigla je danas, 29. siječnja.

I to nekako ima svoju draž.

Pogotovo u usporedbi s današnjim 

primanjem poruka 

istog trena, odmah, smjesta i sad.

Kad sam je iz sandučića donijela kući,

kćer je mislila da je za nju,

jer je njezin prijatelj 

upravo uživao kubansko šarenilo...

photos by Matko Gulin

Da li to znači da svi putevi vode, zaaapravo, na Kubu!?!

Nadam se da je tako,

pa da će i mene dohvatiti

neka ruka, 

onako sigurno i čvrsto

i odvesti me tamo

da se nauživam te prštave ljepote,

koja me mami, mami, mami...

Nikada nisam bila na Kubi.