Before I Go to Sleep

Moja preporuka je knjiga

koja se ne ispušta iz ruku  (!) do kraja,

bez obzira na obveze, 

potrebne sate sna 

i ostalo.

Na preporuku prijateljice pročitala,

preporuku šaljem dalje...

Kad pročitate,

tek tada odgledajte film.

Ay Mi Cuba

Stigla mi je kartolina s Kube.

Od moje rodice,

koja me uvijek razveseli

na ovaj savršen, pravi način!

U tmurnom danu, 

bljesnula je svjetlost,

začula sam vruće ritmove kubanske,

zadigla sam haljinu 

na način primjeren 

gnječenju grožđa nogama,

pa umjesto da zagazim u slatke bobe,

otplesala sam malo po Salonu,

ono iz potajice,

dok sam dovršavala 

New England clam chowder,

kojeg kuham jedina

 možda i u Europi.......!?!

I to po tajnom VLASTITOM receptu,

s prirodnim sastojcima

i bez konzervi 'clam juicea', a ha!

Za polizati prste!

(Zainteresiranima mogu za velike pare prodati tajnu, nikako drukčije.)

Svakako, kubansko me raspoloženje raspalilo,

možda me i prehlada  mine brže i bolje sada.

Lijepa kartolina pisana je 1. studenoga,

a stigla je danas, 29. siječnja.

I to nekako ima svoju draž.

Pogotovo u usporedbi s današnjim 

primanjem poruka 

istog trena, odmah, smjesta i sad.

Kad sam je iz sandučića donijela kući,

kćer je mislila da je za nju,

jer je njezin prijatelj 

upravo uživao kubansko šarenilo...

photos by Matko Gulin

Da li to znači da svi putevi vode, zaaapravo, na Kubu!?!

Nadam se da je tako,

pa da će i mene dohvatiti

neka ruka, 

onako sigurno i čvrsto

i odvesti me tamo

da se nauživam te prštave ljepote,

koja me mami, mami, mami...

Nikada nisam bila na Kubi.

Knjiga koju neće htjeti pročitati svatko

"Marija je u njegovu romanu ogorčena žena koja ne vidi smisao u raspeću svoga sina kojim otkupljuje grijehe ljudskog roda. Roman je bio u finalu za Bookera, a audioverziju romana snimila je Meryl Streep"

KLIKNI

Divni darovi moji

Smjeli ovratnik za divu.

 I šalica za kakao za curicu.

Sve u šuštavom papiru na šljokice.

Ona me zna do srži.

Spoznaš tko ti je životna ljubav

... i onda mirno nastaviš živjeti sama.

Odmakneš sve vrste tuge, sjete 

i srodne emocije koje približavaju  

početni dio obrvica 

i podižu ih prema čelu.

Umjesto toga,

 nasmiješ se glasno,

da se čuješ dobro,

zabaciš glavu 

i pružiš više prostora sreći 

da prostruji cijelom tobom.

Isprsiš se ponosno,

udahneš 'friški' zrak duboko,

nasmiješiš se svojoj snazi,

osjetiš zahvalnost na postojanju spomenute spoznaje,

pa veličanstvenim korakom,

kao da u malim trzajima 

povlačiš za sobom šlep

grandiozne smaragdnozelene haljine od tafta

iz nekog tamo stoljeća,

odeš do vlastite kuhinje

pogledati osvijetljenu kokoš s krumpirima 

kako se mirisno peče.

I dok mi je lupkanje kiše,

zamijenilo sviranje piana,

vidim Njega 

kako prebire po tipkama

samo za me

i smješka mi se s ljubavlju.

Šezdesetak dana

U zadnjih šezdesetak dana,

svašta mi se događa.

Svašta je zbilja svašta.

To svašta izaziva raznorazne emocije.

Gotovo da sam pokrila puno više od pola palete 

svih mogućih doživljaja.

Kad se načme faza događanja,

teško da poteče potočić.

Uglavnom se stvore božanstveni Niagarini slapovi.

Hm, pa ti sjedi mirno ispod slapa.

Niti možeš mirno sjediti na skliskom kamenu.

Niti možeš išta čuti od te siline koja pada preko tebe.

Niti možeš smiriti srce u grudima, od jedinstvenog doživljaja prirode.

Dozvoljeno je najprije razjapiti usta,

možda i zaciktati na tren,

ali ne možeš stalno tako stajati,

zbog mogućeg neugodnog grča u vilici.

Zatvorila sam usta svoja,

nakon prvotne reakcije.

Iznenadila sam sebe pitomošću,

koja mi inače nije svojstvena.

Možda doista postajem bolja!?!

A, možda sam samo iscrpljena, pa tako djelujem trenutno!?!
Nebitna je analiza.

Zašutjela jesam.

I mislim.

Zato manje spavam.

Mislim dok manijakalno kuham.

Dok manijakalno šetam.

Dok manijakalno peglam.

Dok manijakalno trpim ozljedu ruke.

Dok manijakalno njegujem gripozne subjekte.

I dok manijakalno obavljam 

niz poslova pri kojima 

nije potrebno 

pričati.

Ili barem ne zahtjevno i koncentrirano.

Izrazmišljala sam sve.

Nekako dobro, pristojno, pravedno.

Ono što nisam uspjela izrazmišljati,

ne da mi mira.

Eh, tu vježbam strpljivost.

Mislim, uvježbavam ja to već gooodinama.

Napredni sam stupanj.

I to je nešto.

Kad mi dođe taj nemir,

zbog nepospremljenih misli,

dopustim sebi kratkotrajno ludiranje neke vrste,

nastojeći da ono bude bez svjedoka.

Sve u svemu,

svakog dana 

u svakom pogledu

sve više napredujem!

... odrastam.

Konačno.

I oduševljavam sebe.

Rocío Sagaó, 1950 un ensayo del ballet “El vuelo del alma” Photo by Nacho López

via here 

Samo jedna reklama: ručno rađene neodoljive 'oxfordice'

 klikni  - OVDJE 

klikni i - OVDJE 

Da li će ovo biti hit frizura u Hrvatskoj?

via here 

Ženski rod svako toliko 

uhvati pomama 

za određenom 

frizurom,

koju pronese javno 

neka 

poznata faca.

Pitam se da li će,

nakon recimo, Jovanke, Lokice...

sada kod nas 

biti u modi 

K- frizura!?!

Mislim a la Kim Novak, jasno;)

via here

via here 

via here 

via here 

via here 

via here

via here

Ja sam smiksala 2 u 1, 
svojedobno,
kad sam igrala doministrovu gospođu;)

Срећан Божић !

(Jedina pravoslavna crkva na Antarktiku. Građena je ručno 1992. godine. 
Sva od drva, koja su, zbog jakog vjetra, posebno lancima učvršćena. )

Uživanje u prvom planu

U neko zadnje vrijeme podosta sam - mutava.

S razlogom.

Jer 

tako 

treba 

biti 

neko 

vrlo 

kratko 

vrijeme.

I lajava i mutava, 

svejedno,

dobro se vidim 

u ovom interijeru.

Iako, uopće nije moj stil 

iz sadašnje faze,

čini se da bi se mogla 

iznenađujuće promijeniti

i bosa uhodati 

u svoju iduću fazu.

Bosonoga zato jer to volim biti,

ne zato što sam sirota.

U ovom prostoru

glava ne boli,

inspiracija je na max,

dobar je osjećaj

od glave do pete!

Hm, imam stan na zagrebačkoj adresi,

koji bi,

jednom,

mogao upravo ovako izgledati...

via http://svenskamaklarhuset.se/