François-Xavier Lalanne me je od Majmunice prometnuo ponovno u Veličanstvenu

Ponekad se osjetite kao običan majmun...

Istinabog, nije neki osjećaj, ali kad se već zateknete u tom stanju, 

najbezveznije je stajati opušteno,

labavih predugačkih ruku, koje se vuku po podu 

ili se eventualno češkati po tjemenu, tupo buljeći u prazno.

No, svi ljudi, kada postanu nakratko majmuni,

mahom budu zatečeni, zblesnuti, zakočeni, zaprepašteni,

ne sjete se odmah što im je činiti,

kako bi opet postali ljudska bića,

sa svim onim... uzvišenim karakteristikama.

Privremeno sam postala Majmunica neki dan.

'ajde, nije mi prvi puta,

ne treba od toga praviti predstavu.

I ovog sam puta najprije ostala visiti s grane i to naopačke, 

dok mi se glava klatila

i iskrivljena mi je bila slika svega unaokolo.

Uh, kakav glupi osjećaj, a i 'nausea' se javila.

Malo sam morala razmišljati kako se prometnuti 

iz ženke majmuna ponovno u ljudsku ženku,

srećom nije predugo trajalo.

Prezalogajila sam, da dobijem snagu,

preokrenula se glavom gore, jer mi je dobrano bubnjalo u ušima,

a onda mi je sudbina nježno podmetnula 

fotografiju predivne lampe pod nos.

(2002)

Gotovo sam istog trena, 

shvatila poruku.

Dovoljno sam bistra da sama sebi osvijetlim 

put, pravac, misli, dušu.

Uzeh tako predivan abažur, 

podignem ga iznad glave,

obasja me zlatni snop

i gle, bude osvijetljena - plavokosa žena.

Ni traga majmunici...

koliko god gledala da gledala. 

Samo se Veličanstvena smješkala  iz antiknog ogledala.

Nasmiješim se i ja njoj, najljepše moguće.