Pročitala sam samo prvu knjigu. Nisam zamislila Christiana kao odabranog glumca Jamie Dornana. Više bi odgovarao, recimo Matt Bomer: Ili, pak... Henry Cavill:
Ni Amandu kao odabranu glumicu Dakotu Johnson. Više bi odgovarala, recimo Alexis Bledel:
Ili pak...Jemima Kirke: Nema sumnje da će film imati brojnu publiku, kao i trilogija. Ovdje ne pišem o vrsti štiva, SAMO izvještavam da se snima film. O knjizi se već pisalo u Salonu za durenje, pa je moje mišljenje bilo poznato... premda koga briga što ja mislim!?!
mada na drugi način, kao i nakon filma 'Black Swan',
pomiješane osupnutosti, oduševljenja i obuzetosti!
http://www.imdb.com/title/tt1800241/
via google images
Soundtrack je iz MOJIH snova: http://www.amazon.com/American-Hustle-Original-Picture-Soundtrack/dp/B00GXU5376 Izdvajam pjesmu koja mi je cijelog života glavna asocijacija na mog OCA. Naime, on je uvijek pjevao ovu pjesmu (odlično je pjevao) i kad god je čujem, sjetim se njega, gledanog mojim djetinjim očima:
ili bravura verbalnog izražavanja kako bi se svidjeli,
u kojem ste postotku onakvi kakvi suštinski jeste...
Da li se stvarno predstavljate drugima,
bez da o tome, prethodno ili u hodu, postavite sebi ijedno pitanje vezano uz taktiziranje,
možda već profesionalno poslovno izdeformirani,
tako da se neprimjetno 'dogradite' prema potrebi na licu mjesta...
Veliki postotak ljudi nema vremena sebi postaviti niti slično pitanje, ostalima ne padne na pamet ništa slično.
Ne filozofiram ja - samo sam nedavno bila posve krivo protumačena od strane osobe koja me, po mom poimanju, trebala poznavati,
pa mi je sve ovo proklizilo mislima,
dok sam se dala mlatiti pobješnjelom vjetru,
šetajući opustjelom plažom.
(Dala sam se istući, da bi se osjećala bolje, ne da bi sebe kaznila.)
I ne mislim prenositi ta razmišljanja u Salonu,
niti teoretizirati o paradigmama i nekim novim spoznajama koje su se rodile, dok sam opet malo 'radila na sebi',
nakon što sam bila iskritizirana.
Ali, ima sasvim zgodan trik,
koji katkada upotrijebim,
uglavnom kad mi se najavi iz dubine neka malodušnost ili sličan fuj osjećaj...
ali, dobro je i inače primijeniti taj trik na sebi:
pokušajte pričati o sebi (vlastitim ušima) bilo što, zapravo sve, osobine, biografiju ili događaje nedavne,
u trećem licu,
kao da prepričavate nekome o tamo nekoj osobi,
a ne o sebi!!! Steći ćete pravi utisak o osobi čiju ambalažu vidite u ogledalu pred sobom.
Ja se, recimo izvodeći moj trik, uvijek iznenadim - koja je to fenomenalna i zanimljiva ženska i da nijednu sličnu ne poznajem, iz života......:) tada samopouzdanje podignem na prosječnu razinu s one na koju je neopravdano spalo. A, spadne uvijek malko potpomognut zapamćenim kritikama od svojih djetinjih nogu, ali samo kad nisam u najboljoj psihofizičkoj formi.
Drugi trik je ovlaš uhvatiti svoj odraz u ogledalu,
objektivnim očima, odnosno očima neke druge osobe koja vas je slučajno uočila, no s interesom
ili kao da vas je 'uhvatila na djelu'...
Posve slučajno uhvatite sebe u ogledalu, uspjet ćete iz nekoliko pokušaja, ne iz prve sigurno,
pa pohvatajte sve objektivne asocijacije koje vam padnu na pamet,
možda se nešto izrodi iz utiska koji ste dobili o sebi...
možda vam to pokrene misli o tome
koliko ste doista prirodni, nesputani, ogoljeni, hrabri da nastupite onakvi kakvi jeste
erga omnes!!!!!!!!! I kakvi ste pri tome, shodno situaciji u kojoj ste se 'uhvatili na djelu', tuđim pogledom... Ima u tome nešto... shvatili ste me, zar ne!?!
A, kad zatrebam spokoj, toplinu, pripadnost, utjehu,
sklonište,
tražim ga na različitim mjestima.
Svako mjesto ima neku priču.
U nju utonem.
Zagrli me.
Stopim se sa svim njezinim elementima.
I napunim dušu.
Onda se vratim u realnost obnovljena.
Pa mogu zagaliti rukave i svojski napraviti čudo.
Dok me nema, nitko ne zna točno gdje sam.
U tajni sam nekoj, svojoj. Uplela sam pletenicu i prebacila je preko lijevog ramena. Gledam skrivena iza prozora nailazi li tko i nije mi dosadno, jer pjevam...
