Ja sam Marie Antoinette,
jer probam s kolačima, kad nema kruha,
koje svojom vještinom uspijem proizvesti
i kad nemam baš dovoljno za kruh.
I ne treba tu karakteristiku tajiti.
Nije uopće loša.
Bolje nego da sam Lucrezia Borgia,
u svakom slučaju,
iako...
Nakon trećeg, bogatog muža, trenutno sam sama.
Jasno, i životni uvjeti su trenutno drugačiji.
Srećom, pa sam i čarobnica.
I smijuckam se zadovoljno kako gosti
u mom domu,
ostanu malo kao paf
'dobro se živi, ha?'
Ne, ne živi se dobro...
ali sve opet nekako uspijeva biti
najbolje moguće,
najčešće ljepše nego kod ostatka svijeta.
Iz jednostavnih razloga - straaašno volim život
i uživam u svemu što je lijepo.
Od vlastite svakodnevnice moguće je,
po svakoj cijeni, pa i vrlo skromnoj,
napraviti - bajku.
Ima to svoj medicinski razlog = lakše je gutnuti realnost!
Tako sam jedina u pretrpanom dućanu
doslovno iskopala jedan zabačen
zlaćani, sjajni, udobni ukrasni jastuk
i s popustom, samo kratko grizući usnicu,
fino 'iskeširala' 50kn,
pa dodala dašak glamura mom domu,
u kojemu sada pijuckam cappuccino,
slušam muziku,
a pogled mi blista pri pogledu na
sofisticirani jastuk na udobnoj gazdinoj kolonijalnoj fotelji,
koja je privremeno prazna;)
Nema komentara:
Objavi komentar
Napomena: komentar može objaviti samo član ovog bloga.