OVO JE BLOG KOJI JE GODINAMA IMAO ISKLJUČENU OPCIJU KOMENTIRANJA.
NOVA SEZONA U MOM ŽIVOTU - NOVA PRAVILA.

31. 01. 2012.

ye ke ye ke


Ovo je moj brat.
Imam ih dva primjerka,
ne zna se koji je zabavniji i duhovitiji,
kud god se djenu,
očaraju ljude.
Genetski kod:)
Nedavni obiteljski novogodišnji ručak
pretvorili su u vrhunsku zabavu.
A to treba znati...
Ovogodišnji ritam odredio je upravo on - mlađi primjerak.
Pjesmom koja je vezana za njegovu
nenadmašnu anegdotu iz vojske.
Najbolju anegdotu ikada.
Nažalost, nisam ovlaštena da je


javno prepričam.


... ritam kojim je
započela moja godina.
Obiteljska verzija izaziva smijeh,
plesni ritam pokreće tijelo,
čak i u sjedećem položaju.
Malo su nezgodne riječi,
potrebna je vježba.
No, jednom kad ih usvojite,
nitko vas neće moći zaustaviti.
Uključite širu obitelj,
postanite nenadmašan zbor,
budite bolji od familije Kelly!
Odštampajte riječi i podijelite ih već u hodniku,
prije sveobiteljskog ručka!

Yeke Yeke

Bi sounkouroun lou la donkégna ah ah
Bi kamberen lou la donkegna ah ah
I madji I ma yélé
I kanan n'bila nara ro
N'bo n'bolo bila
Kanfalani yana sara le ila
Gnin kisse gbela serra le ils
Yékéké nimo yé ké yé ké
Ké woyé boli lalé
N'na doni kassi kan
Woyé boli lalé
Eh eh
Nyé n'ta soron akono mi ma ta I yonfé
Wo dén té soron lonkéléna
Sini Mory la diyandé
Timba bara wouloukounta
Souba ma kata I yala
Ah sara lila
Yékéké nimo yé ké yé ké
Djely mousso ni kédjou to wara bo
M'ba mofila téma yan féou


***

Yeke Yeke

You're my own little movie star
I've found you
you are my superstar
the number 1 in my heart

If you do not kiss me now give
that's a sin
This is a solid happy ending
and our new start

hey you
I'm crazy for you
hey you
you're such a nice pretty face
your little summer trials

yeye ye Yeke
Yeke Yeke yeye
Yeke yeye
Yeke Yeke yeye

you play the leading role
n a fairytale
I have invented
you are my prince super
I'm your princess

you are the first of mylove wins
You're just what I wanted
I love you

hey you
I'm crazy for you
hey you
you have such a nice pretty face
your little summer trials

yeye ye Yeke
Yeke Yeke yeye
Yeke yeye
Yeke Yeke yeye

The first sweet nothings
My little brother

30. 01. 2012.

Draga Lea!



(Lea)
Usred vrlo iscrpljujućeg perioda,
živjela sam dan u kojemu je najvažnije bilo
održavanje glave nad vodom.
Osjećala sam da mi ne pomažu ni prokušani trikovi skretanja misli,
terapija muzikom,
evociranje veselih uspomena.
Iznenadilo me kucanje na vratima
u ranim poslijepodnevnim satima.
Nitko mi nepozvan ne kuca.
Nitko nije niti pozvan da mi kuca u zadnje vrijeme,
jer sam se isključila iz javnog života,
dok se svi ne naviknu na novosti iz mog života
i dok zamre i posljednje pitanje.
Prvorođena mi je bila društvo na ručku.
Sa zalogajem štrudle od jabuka u ustima,
ustala je od stola prva,
"ja ću, majko..."
Bio je to susjed,
nepoznati čovjek u godinama,
koji se doselio u ogroman stan preko puta moga,
nakon smrti prastarih vlasnika.
Prvorođena se vratila za stol,
pružajući mi paket,
"za tebe je..."
Nemalo sam se iznenadila
i ozarila istog trena,
pročitala sam tvoje ime.
Nevjerojatna je moć poklona,
uvjetni refleks instantne sreće,
zapisan u ranom djetinjstvu.
Osjećaj koji je potpuno definiran,
baš uvijek radostan,
bez pitanja suvišnih.
Počela sam čitati pismo i na dio o putovanju u Jeruzalem,
otvorila prvi dio poklona...
od ushita sam poljubila menoru koja se ukazala,
oduvijek sam je htjela imati.
Hvala što si me se sjetila,
hvala što si mi je donijela,
hvala što si pogodila najpraviji trenutak,
hvala što si joj dodala blagoslov.
Čekala sam da ostanem sama,
pa da izlijem suze koje su me tištale tjednima,
možda si me baš ti svojim zagrljajem i osmijehom izliječila.
Znaš... kao nekakav znak mi je došao ovaj dar,
znak da nisam sama,
da se trgnem,
da se sjetim zagubljene vlastite čvrstine 
koja te podsjeća na baku,
da i ja proglasim kraj negativnog perioda,
anđeoska kartica Zahvalnosti je izvučena.
Nekoliko dana traje neka vrsta telepatije, sada to znam...
buđenje u Stockholmu, čitanje vlastite neobjavljene knjige o nevjerojatnoj ljubavi koju je prekinuo II svjetski rat, dočekana premijera filma "Lea i Darija"...
Hvala ti.
Od srca.
Moga.
"Bilo je vrijeme ručka i vraćala se s kupanja polako hodajući po jarkom suncu, proklinjući sebe što je bosa.
Tabani su joj se žarili, oko sebe je bila omotala pamučni ručnik preko mokrog kupaćeg kostima, a s kose joj je kapalo more, vlažilo joj ramena gdje su se formirale kapljice koji su sporo klizile niz leđa.
Kad je konačno podigla pogled,
žmirkajući kroz jedno oko zbog prejakog sunca,
ugledala je impozantna željezna vrata na vrhu uzbrdice. 
Dovukla se do njih i pritiskom nezgrapne kvake, ušla u vrt.
Nigdje nikoga.
Prošla je pokraj dugog kamenog stola koji je bio serviran za veći broj ljudi i tada se sjetila da očekuju goste.
Još i to.
Nije se ni raspitala tko točno danas dolazi, no žarko se nadala da neće morati zabavljati neku vršnjakinju bedastim ženskim razgovorima.
Imala je druge planove.
Prolazeći pored stola, rub stolnjaka nošen vjetrom ovlaš joj dotakne golo bedro i izazove jezu na mokrom dijelu leđa.
Uputi se na kamenu terasu do koje se dolazilo zapadnim stepenicama.
Terasa je bila uzvišena i nalazila se na stražnjem dijelu ljetnikovca, podno zida s kojeg su se ljuljuškali buseni procvjetalih kapara. 
Njihova izvidnica.
Odatle su, skupa s ocem, dvogledom svakodnevno pratile brodove koji bi prolazili plavetnim kanalom između kopna i otočića, oni veći plovili su prema gradu koji se bjelasao u daljini. 
Uz zid kuće, nalazio se prostor koji je bio ograđen i ispunjen zemljom odakle su rasla tri raskošna oleandra.
Na kamenom bi rubu često sjedila, mjesto stvoreno za sanjarenje.
Odmotala je ručnik i odložila ga na kamenu ogradu.
Uzme veliku kantu poljevaču punu vode koja je stajala na suncu.
Podigne je u vis koliko god je mogla i počne se polijevati, rashlađivati, oslobađati se soli koja joj je zatezala kožu.
Voda se bila ugodno ugrijala.
Čim ponestane vode, otvori škripavu željeznu rešetku bunara, uzme vjedro okačeno pri vrhu i uvježbanom kretnjom naglog trzanja u obje strane, dograbi još.
Odlije procjenjeni višak i izvuče teško vjedro, premećući ruku pred ruku po mokrom konopcu, a onda se opet počne polijevati, ovog puta hladnom kišnicom od koje joj se koža naježuri.
Zatvorenih očiju zadnji mlaz prolije po glavi, uživajući što nikoga nema da joj održi bukvicu o štednji dragocjene tekućine.
Pritisne prstima oči, pa ih otvori, a onda ugleda visokog mladića koji je gleda s vrha stepenica.
Od silnog iznenađenja ne sjeti se niti jedne jedine prikladne riječi, samo hitro posegne za ručnikom i stavi ga pred sebe, kao tipična ženska reakcija u zbunjujućim trenucima.
On prvi progovori zrelim, dubokim glasom:
- Oprostite ako sam vas uplašio, nije bilo namjerno. Nisam znao da nekoga ima iza kuće. - Sad se već popeo na terasu i pružio joj ruku. - Ja sam Leon Kraus.
-Pa, Leone... što radite ovdje? - Snebivala se otkud ovaj čovjek u njihovom vrtu..." 

-odlomak iz moje neobjavljene knjige "Ljetnikovac"-
(ljetnikovac)


true colors

 


29. 01. 2012.

nostalgija u tragovima



Kad osvane oblačna nedjelja,
dan odmora i druženja s dragim ljudima,
najčešće s obitelji,
koji uslijedi nakon ispunjene subote,
jedino umirujuće, drago, podnošljivo,
bila bi jedna starinska nedjelja!
Starinsko se ogledava
u toplini doma,
jutarnjem vesternu,
poticanju djece da se završi domaći rad,
bistroj juhici,
zlatnoj pohanoj kokici
ili rumenoj pečenki,
domaćim kolačima,
u licima za stolom s kojima smo vezani
prijateljski ili krvno,
u smijehu koji se prolama
u nepravilnim razmacima,
nužnim gutljajima radenske
prije nego stigne kavica,
u opuštenosti koja nas prožme uz ritam nekih prošlih hitova koji nas u bljesku podsjete na djetinjstvo,
u batu koraka najmlađih srodnika koji protrču hodnikom ne mareći za donje susjede,
u sjećanju na popodnevnog Sašu Zalepugina i skečevima Dave Allena,
u planiranju izleta za slijedeći vikend,
popodnevnoj reprizi James Bonda...
u osjećaju sreće što niste sami 
(dok niste u svojoj poslovnoj ulozi).

28. 01. 2012.

želim se probuditi u Stockholmu



... jer tamo sve ima neizblijedjele boje
od kojih ostajem bez daha, 
 jer je nebo najljepše na svijetu,
jer su oblaci k'o nacrtani
i jure brzinom od koje se ne treba gledati u vis 
zbog gubitka ravnoteže,
jer vlada neki spokoj,
jer se fizički najbolje uklapam među njih,
jer to je 'moja Indija',
jer svi imaju lijepu posteljinu,
jer sam opčinjena tamošnjim prozorima,
jer je zrak kristalan,
jer mi buja inspiracija,
jer volim Vikinge,
jer moja Gudrun kuha savršeno!
via nicety.livejournal

U domu kod Gudrun.
Ispekla je tanjure od kruha,
kako bi poslužila gustu juhu... 

konjanik

27. 01. 2012.

muški stan


Kako zamišljate privatno carstvo
uspješnog muškarca?
Recimo kao
 moderan elegantan penthouse
na 77. katu Trump World Towera,
s prekrasnim
istočnim i južnim pogledom
na New York,
kojeg su dizajnirali
Mark Cunningham i Michael Gilmore...
via freshome - interior design & architecture


obožavam

26. 01. 2012.

zakazujem sutrašnji doručak


Hôtel de Vendôme.
Ako dođete prvi, 
naručite molim vas za me 
oeufs brouillé, 
baguette, 
jaku kavu 
i sok od prirodne naranče 
netom iscijeđene.
Čini se da dan započet
na ovakvom mjestu,
ne može biti tužan...
S obzirom da je petak,
dražesno zaključujem odrađeni tjedan,
nasmijana ću odsanjati do subote
 svjesna koliko sam, u stvari, genijalna,
zadržavajući taj stav trajnije;)
Zbog autentičnosti,
obavezne kratke kožne rukavice,
svilena marama oko kose,
sićušne ljuljuškave naušnice,
crveni lak na nožnim prstima,
sjaj u očima.
via libertylondongirl

link within

Related Posts with Thumbnails