nostalgija u tragovima

Kad osvane oblačna nedjelja,

dan odmora i druženja s dragim ljudima,

najčešće s obitelji,

koji uslijedi nakon ispunjene subote,

jedino umirujuće, drago, podnošljivo,

bila bi jedna starinska nedjelja!

Starinsko se ogledava

u toplini doma,

jutarnjem vesternu,

poticanju djece da se završi domaći rad,

bistroj juhici,

zlatnoj pohanoj kokici

ili rumenoj pečenki,

domaćim kolačima,

u licima za stolom s kojima smo vezani

prijateljski ili krvno,

u smijehu koji se prolama

u nepravilnim razmacima,

nužnim gutljajima radenske

prije nego stigne kavica,

u opuštenosti koja nas prožme uz ritam nekih prošlih hitova koji nas u bljesku podsjete na djetinjstvo,

u batu koraka najmlađih srodnika koji protrču hodnikom ne mareći za donje susjede,

u sjećanju na popodnevnog Sašu Zalepugina i skečevima Dave Allena,

u planiranju izleta za slijedeći vikend,

popodnevnoj reprizi James Bonda...

u osjećaju sreće što niste sami 

(dok niste u svojoj poslovnoj ulozi).