all the single ladies

Kada neka postane udovica 

ili stekne status razvedene,

plijeni odjednom salijetajuću pažnju,
ponekad više no sa statusom 'djevojka'.

Kao da nije ni bitno da li je prošlo 
vrijeme adaptiranja, žalovanja, oporavka, odmora,

ma, kakvi!

Misli li svita 'iritirajuće gospode' 

da su pripadnice tih skupina 

smjesta pune žudnje 
za novom ljubavi, 

patnjama, žudnjama? 

Čini li im se da očajnički žele 

novu mušku figuru tijesno uz sebe?

Doimaju li se kao osobe koje su nestrpljive iznova početi
prepričavati detaljno svoj život

 sa svim čudnovatim zgodama i nezgodama

ili otkrivati sličnosti i kada ih nema 

(ne mogu vjerovati da i vi volite jazz..? 
ne, ovo je stvarno čudo...
sudbina, što li..? 
pa, mi smo isti!)?

Jesu li sigurni da se netom slobodne 
s guštom bacaju na uočavanje skrivenih mana?

Da li baš izgledaju pune energije 
kako bi usredotočeno mogle nanjušiti iskrenost, 
a ne hinjenje koje nekada može biti prefino?

Izgledaju li baš kao osobe koje jedva čekaju 
ponovno ne spavati noćima ako se dogodi 
hm, kemija požarnih razmjera,

pa ne spavati noćima jer nije sigurno 
da li postoji kemija ili samo umišljaju istu,

pa ne spavati noćima jer nema kemije, 
a 'grehota, jer nije uopće loš'?

Zar stvarno misle da ne vide momenta da ponovno počme proces navikavanja 
na novo lice, pogled, miris, okus, navike, bla, bla, bla..?
Bilo bi dobro da, 
prije uletanja (moderan izraz za udvaranje),
priupitaju kao i kad žele sjesti pored nekoga,
ono tipa 'oprostite, jel' slobodno?',
pa... recimo na neki podobniji način.
Ako već nemaju razvijenu intuiciju
ili sposobnost jasne procjene, jel'!?!
Uvijek se sjetim jedne zgodne anegdotice 
iz života moje prijateljice 
čija se majka zove Slobodna.
Roditelji su joj, u to vrijeme, 
pohodili splitske balove 
i bili vrlo aktivni, veseli, okruženi prijateljima.
Njihova je kćer jednom u školi pričala 
kako je majku, na sinoćnjem balu, 
otac predstavio nekom muškarcu
i ona je ljupko pruživši ruku, 
izgovorila svoje ime:
"Slobodna."
A, plavooki otac se smjesta 
nadvio nad njihovim rukovanjem 
i mangupski dometnuo:
"To joj je samo ime!"
Bila sam očarana time...
Postoje dvije skupine 'netom slobodnih',
skupina o kojoj sam gore pisala
i skupina koja čezne za uletavanjem 
uz zabrinuto pitanje 
' gdje mi se uopće može desiti da nekoga upoznam'.
Za drugu skupinu uvijek imam odgovor, 
ali o tome sada ne bih,
a i već sam govorila,
čak i na TV, tako da... pustimo sada to.
Bilo bi divno da navalentna gospoda shvate 
da status udovica ili razvedena 
ne znači da su vrata - otvorena.
Postoji parlafon!!!
Bez brige, ako vrata jesu odškrinuta - to se jasno prepozna.
Huh... srećom, pa sam ja zauzeta.

- The Irritating Gentleman -
by Berthold Woltze, 1874