plijeni odjednom salijetajuću pažnju, ponekad više no sa statusom 'djevojka'.
Kao da nije ni bitno da li je prošlo vrijeme adaptiranja, žalovanja, oporavka, odmora,
ma, kakvi!
Misli li svita 'iritirajuće gospode'
da su pripadnice tih skupina
smjesta pune žudnje za novom ljubavi,
patnjama, žudnjama?
Čini li im se da očajnički žele
novu mušku figuru tijesno uz sebe?
Doimaju li se kao osobe koje su nestrpljive iznova početi prepričavati detaljno svoj život
sa svim čudnovatim zgodama i nezgodama
ili otkrivati sličnosti i kada ih nema
(ne mogu vjerovati da i vi volite jazz..? ne, ovo je stvarno čudo... sudbina, što li..? pa, mi smo isti!)?
Jesu li sigurni da se netom slobodne s guštom bacaju na uočavanje skrivenih mana?
Da li baš izgledaju pune energije kako bi usredotočeno mogle nanjušiti iskrenost, a ne hinjenje koje nekada može biti prefino?
Izgledaju li baš kao osobe koje jedva čekaju ponovno ne spavati noćima ako se dogodi hm, kemija požarnih razmjera,
pa ne spavati noćima jer nije sigurno da li postoji kemija ili samo umišljaju istu,
pa ne spavati noćima jer nema kemije, a 'grehota, jer nije uopće loš'?
Zar stvarno misle da ne vide momenta da ponovno počme proces navikavanja na novo lice, pogled, miris, okus, navike, bla, bla, bla..? Bilo bi dobro da, prije uletanja (moderan izraz za udvaranje), priupitaju kao i kad žele sjesti pored nekoga, ono tipa 'oprostite, jel' slobodno?', pa... recimo na neki podobniji način. Ako već nemaju razvijenu intuiciju ili sposobnost jasne procjene, jel'!?! Uvijek se sjetim jedne zgodne anegdotice iz života moje prijateljice čija se majka zove Slobodna. Roditelji su joj, u to vrijeme, pohodili splitske balove i bili vrlo aktivni, veseli, okruženi prijateljima. Njihova je kćer jednom u školi pričala kako je majku, na sinoćnjem balu, otac predstavio nekom muškarcu i ona je ljupko pruživši ruku, izgovorila svoje ime: "Slobodna." A, plavooki otac se smjesta nadvio nad njihovim rukovanjem i mangupski dometnuo: "To joj je samo ime!" Bila sam očarana time... Postoje dvije skupine 'netom slobodnih', skupina o kojoj sam gore pisala i skupina koja čezne za uletavanjem uz zabrinuto pitanje ' gdje mi se uopće može desiti da nekoga upoznam'. Za drugu skupinu uvijek imam odgovor, ali o tome sada ne bih, a i već sam govorila, čak i na TV, tako da... pustimo sada to. Bilo bi divno da navalentna gospoda shvate da status udovica ili razvedena ne znači da su vrata - otvorena. Postoji parlafon!!! Bez brige, ako vrata jesu odškrinuta - to se jasno prepozna. Huh... srećom, pa sam ja zauzeta.
- The Irritating Gentleman - by Berthold Woltze, 1874
.jpg)
