Kad nakon dugih tjedana mraka i vlage,
pritisaka oblaka na čelo i na tjeme,
ujutro kroz slamnate žaluzine ugledate sunce,
shvatite, poneznamkojiput, koliko je ono važno.
Najprije mu se nasmijete,
a onda mu se i zahvalite
što se konačno pojavilo.
Premda vjetar sa sjevera nemilice huji.
sunčane dnevne zrake napune baterije
s kojima se dalje može istrpiti
i jezivu hladnoću.
Opet su crne naočale na nosu.
Osmijeh na usnama.
Titraj u duši.
Lakoća u koraku.
Nestašluk u oku.
Glazba u uhu.
Toplina oko srca.
Sjaj u kosi.
Okretnost na djelu.
Nema komentara:
Objavi komentar
Napomena: komentar može objaviti samo član ovog bloga.