Ono kada sam bila noću izgubljena u Tokiju. Da li sam trebala iskoristiti taj trenutak!?!

Ovo je miran post 
koji vas može uvesti 
u spokojne snove,
dok završavate dan odmora
prije još jednog radnog tjedna.
Pao mi je na pamet Japan.
 Prvo jer se nešto sjetih kolegica - gejši, 
vrlo cijenjenog zanimanja koje može pružiti 
toliko osobnog zadovoljstva 
i toliko toga dobroga donijeti u život, 
ako ste pametne 
i ako znate što je ljubav...
A, onda se sjetih ponovno  
kad me taksista bio, nakon žestoke svađe,
izbacio usred Tokija
i ostavio samu 
u čudnom, izdvojenom predjelu,
bez mobitela koji radi,
usred noći,
bez žive duše igdje,
bez sposobnosti orijentacije prema zvijezdama,
na nekom brdašcu,
među čudnim kućama,
neobičnim raslinjem uokolo 
koje se povijalo na vjetru..............
A, ja se nisam bojala, 
nego sam bila očarana činjenicom da sam 
'izgubljena u Tokiju'!!!
I do kraja života čuvat ću u sebi taj 
osjećaj nevjerojatne ushićenosti 
najnevjerojatnijim trenutkom 
i enormnim uzbuđenjem,
koje sam tada osjetila.
samo ponekad se pitajući,
što bi bilo da sam iskoristila taj trenutak da 
odšetam, možda iz vlastitog života
i ne vratim se u njega..?
Ponekad mi to padne na pamet... onako....slatko.
Tko zna gdje bih sada bila!?!
Mirne, lijepe snove u koloru želim svim salonskim gostima!
I sebi.

images via Geisha Moments/facebook

Odgledajte film u Salonu, ako ste odložile shamisen i priredile čaj, gejše drage: