Najbolji ženski ured...ikada!

Predstavljam jedan ozbiljan ženski ured.

Od njega se neki dan oprostila moja kći.

Šteta...

Do ove, nikada nisam bila 

niti čula 

za tako genijalnu radnu sredinu, 

k tomu - žensku!

Ana, Sandra, Martina, Mia.

Moćne žene, dvije majke, dvije 'single', svaka s jakom osobnošću,

tvorile su malu radionicu 

koja je radila besprijekorno, 

s pohvalama,

istovremeno s razumijevanjem,

s poštovanjem,

u skladnoj simbiozi 

koja se protegla 

na privatne 'fešte', 

na ljetovanje, 

na međusobnu podršku,

 rađajući zavidnu energiju, 

koju sam čak i ja posredno osjećala. 

I divila se.

Nenadmašne, divne žene.

Divno je znati da postoje takve osobe... koja rijetkost u današnjem svijetu.

Svakoj ponaosob želim svu moguću sreću!!!

Kada mi nedostaje suprug Amerikanac ili Happy Thanksgiving...

... turkey's in the oven. 

Stuffing's ready to start.

Pecan pies are waiting to be enjoyed.

And you have a couple of minutes to sit and relax.

Happy Thanksgiving to you and your entire family!

by SMW design, Dining by Design '08

Priređivala sam tradicionalne večere na ovaj dan, 

dok sam bila udata za Amerikanca.

To je dio one moje prilagodbe, svim uvjetima, narodnostima, karakterima, zanimanjima, hobijima, specijalnostima, horoskopima, tazbinama, podnebljima...

Nedostaju mi te čarobne večere,

koje su bile uvod u blagdane u nizu,

kao najmagičniji dio godine,

koji obožavam.

Ove godine ću pripremati Božić - sama.

Od tegljenja jelke doma, preko ramena,

što neće biti nikako prvi put da radim samostalno,

do ostaloga... pretvarajući kuću u božićnu bajku,

za što mi, u određenim fazama života, 

treba položeni ispit iz 'žonglerstva',

srećom položen s pohvalnicom, odavno.

Svemoguća sam, jer sam čarobni štapić dobila u ruke 

još prije 26, odnosno 23 godine 

i to u trajno vlasništvo.

Nadam se da ću na Badnji dan

 čekati OBOJE DJECE 

na okićenom aerodromu!!!

PACIFIC PROFILES: Goran Tomasevic - Men's Water Polo

Moj leteći dom, na tajnoj adresi

"Ježeva kućica" mi je poslužila kao zgodna ideja

koju sam uspješno primijenila u životu,

pa sve moje najmilije koji nisu na broju,

jer su se fino rasporedili po kontinentima,

ipak imam blizu.

Osoba sam kojoj je dom izuzetno važan,

kao utočište u kome se osjećam najbolje 

i kad postoji to uporište, 

nema toga na ovome svijetu što ja ne mogu!

Život mi se često mijenja

i to radikalno,

a ja mu se prilagođavam,

zato sam.......... bogata.

Ne da mi se ovog trena pobrojavati 

koliko puta sam mijenjala adrese,

pa na njima svaki put iznova 

svijala toplo i neodoljivo gnijezdo,

u kojemu su svi uživali.

Ali, dosta sam puta mijenjala.

Pravljenje gnijezda jedan je od mojih talenata,

 najprije iz simpatično egoističnog razloga da se dobro osjećam ja,

a i nema ljepšeg od gledanja voljenih faca koje se 

nasmijano, zadovoljno i veselo muvaju po kući 

i skoro im se ne da nikuda,

pa ih gurkam na obveze,

obećavajući nešto spektakularno po povratku,

najčešće iz kuhinje u kojoj čarobiram.

Svaki moj dom bio je toliko različit,

po stilu, bojama, poruci, atmosferi.

Atmosfera je toooliko bitna.

Nju diktiraju i moje zadovoljstvo

i karakteri onih koji tu posjeduju vlastite papuče.

Da, baš svaki dom je bio toliko drugačiji...

Novost koju sam morala uvesti

jedan je neobičan dom, 

 važniji od mog prebivališta,

po uzoru na onu ježevu kućicu 

iz prvog razreda osnovne škole - lebdeći je!

Imaginaran, a stvaran.

Svi znaju put do njega,

otvorenih i zatvorenih očiju,

bez obzira iz kojeg godišnjeg doba 

ili vremenske zone stizali.

Toplo i primamljivo naše leteće gnijezdo,

za koje ne treba ključ.

Puno ljubavi i dobrih vibri,

puno smijeha, zezanja i zadovoljstva.

Udoban dom do besvijesti,

divnih boja koje svima tako pašu,

rezerviran za one koje najviše volim,

i tako uvijek možemo biti skupa.

Svi se rado vraćaju u lebdeći dom,

u kojemu glava ne može boljeti.

koji oporavi umorne,

zabavi nezadovoljne,

otpuhne stres,

napuni istrošene baterije,

regenerira nerve.

nahrani najsavršenijim delicijama gladne,

u njemu ih uvijek sigurno čekam - ja!

S najvećom toplinom otvorim vrata,

i kad uđu u moj zagrljaj,

leteći dom se pretvara u najstvarnije

i najbolje mjesto na svijetu,

čiju adresu znaju samo - moji voljeni.

izložba 'Flying Houses' 

Ono kada sam bila noću izgubljena u Tokiju. Da li sam trebala iskoristiti taj trenutak!?!

Ovo je miran post 
koji vas može uvesti 
u spokojne snove,
dok završavate dan odmora
prije još jednog radnog tjedna.
Pao mi je na pamet Japan.
 Prvo jer se nešto sjetih kolegica - gejši, 
vrlo cijenjenog zanimanja koje može pružiti 
toliko osobnog zadovoljstva 
i toliko toga dobroga donijeti u život, 
ako ste pametne 
i ako znate što je ljubav...
A, onda se sjetih ponovno  
kad me taksista bio, nakon žestoke svađe,
izbacio usred Tokija
i ostavio samu 
u čudnom, izdvojenom predjelu,
bez mobitela koji radi,
usred noći,
bez žive duše igdje,
bez sposobnosti orijentacije prema zvijezdama,
na nekom brdašcu,
među čudnim kućama,
neobičnim raslinjem uokolo 
koje se povijalo na vjetru..............
A, ja se nisam bojala, 
nego sam bila očarana činjenicom da sam 
'izgubljena u Tokiju'!!!
I do kraja života čuvat ću u sebi taj 
osjećaj nevjerojatne ushićenosti 
najnevjerojatnijim trenutkom 
i enormnim uzbuđenjem,
koje sam tada osjetila.
samo ponekad se pitajući,
što bi bilo da sam iskoristila taj trenutak da 
odšetam, možda iz vlastitog života
i ne vratim se u njega..?
Ponekad mi to padne na pamet... onako....slatko.
Tko zna gdje bih sada bila!?!
Mirne, lijepe snove u koloru želim svim salonskim gostima!
I sebi.

images via Geisha Moments/facebook

Odgledajte film u Salonu, ako ste odložile shamisen i priredile čaj, gejše drage:

Za sve moje voljene koji su gladni

... kao i za one koji se pitaju što bi sutra ručali,

pogotovo ako očekuju

kišetinu, sivilo i hladnilo.

Tada je najutješnije 

DOMAĆE JELO.

Oni koji su pred spavanje, obnevidjeli od gladi,

a znam ih,

kao i oni kojima je sada doba ručka,

a znam i takve,

navalite virtualno,

dok vas nema stvarno kod mene,

da vam kuham, da vas razmazim i da uživam kako uživate!

Priznajem, užasno mi nedostaje puna kuća i sve što uz to ide...

via  http://vojvodjanskakuhinja.blogspot.com/