Prigrliti, nahraniti, opustiti

Jedan od najboljih osjećaja,

koji ti ostanu zapisani poslije na duši

onaj je kada nekome 

pomogneš.

Svak to može.

Kada hoće.

Jednostavno i normalno.

Jedna osoba mi se požalila da je 

u depresiji, osamljena, sva nikakava, 

kako ni sama ne razumije 
kako se baš toliko loše osjeća...

I, najjednostavnije što se u takvoj situaciji radi,

svakako je dovesti osobu kod sebe,

u rashlađenu, malko zamračenu kuću,

samo da tu bude,

da ti bude blizu,

da nije sama,

pa bez da išta ispituješ,

  skuhaš jednostavni domaći ručak,

da je poslije nježno potjeraš 

u sjevernu dječju sobu

na veliki krevet,

 da se odmori

dok ti tiho posluješ po kuhinji,

do vremena za voće i kavu,

a onda joj začiniš dan zajedničkim gledanjem 

odabranog filma,

pa sve tako opušteno

 do kasne večeri,

makar zbog toga ne napravio svoj plan,

jer je dugo trajalo

i spava ti se od umora,

koji se neopazice navukao na tebe...

Vrijedilo je vidjeti 

enormnu promjenu raspoloženja,

zadovoljstvo i osmijeh.

Uvijek to vrijedi.

Uvijek.

Uvijek!