Najuzvišeniji osjećaj je kada osjetiš 
da te netko 
bespogovorno podržava,
što proizlazi iz 
poštovanja, povjerenja i pripadanja.
Tada imaš snagu jaču od svih znanih snaga.
To je rijetkost koju cijeniš iz dna duše,
znajući da si privilegiran
i čuvaš to kao kapljicu vode na dlanu, 
uzvraćajući sve dano
na isti način.
S divljenjem i zahvalnošću.
Šteta da se takve uzvišenosti,
sve rjeđe sreću,
uglavnom pregažene jeftinim 
privremenim zavaravanjima
današnjeg obezvrijeđenog doba,
u kojemu vlada površnost 
u mnogočemu,
najviše u odnosima među ljudima.
Koji gubici za ljude...
koji kao vrsta degeneriraju,
zbog takvih šteta. 
To će se, naravno, tek pokazati.
Proje nego pogasim svjetla u svom domu,
s opuštenim, umornim i sretnim
“laku noć”. 

Nema komentara:
Objavi komentar
Napomena: komentar može objaviti samo član ovog bloga.