OVO JE BLOG KOJI JE GODINAMA IMAO ISKLJUČENU OPCIJU KOMENTIRANJA.
NOVA SEZONA U MOM ŽIVOTU - NOVA PRAVILA.

26. 02. 2016.

Amazing Offices

U ovom zavidno dizajniranom prostoru, radi član moje obitelji.


Sličan prostor samo u Europi veličan je na - The Cool Hunter!
(ovim postom samo i isključivo govorim o dizajnu, op.a.)








via HERE

KLIKNI - OVDJE

20. 02. 2016.

Prije sna...

via HERE

Svi imamo čarobni štapić u rukama.
Samo većina to ne zna.
Ili drugačije objašnjava tu moć.
Nije riječ o posebnoj moći.
Ne mislim sada na pretvaranje princa u žabu,
stabla u djevojku
ili bubamare u dijete.
Mislim na trenutke kada bi silno željeli 
nešto promijeniti,
nešto dosegnuti,
nešto odmaknuti
i slične postići situacije u životu.
Oslanjamo se tada na sve i svašta,
od sudbe do stručnog savjetovanja,
od knjiga samopomoći do proricanja sudbine,
od čekanja da se čudo samo po sebi desi do odustanja linijom manjeg otpora...
Umjesto da se oslonimo na sebe.
Ne pametujem ja.
I ja sam samo čovjek.
Prosječno biće.
Ono s manama i greškama.
Ali sam se oslanjala na sebe češće negoli drugi,
mada me površno tumačenje okolnih mozgova 
ne doživljava takvom.
Nebitan je njihov dojam za moj život.
Nebitan pogotovo za njihov, 
ali zabavno im bude
'uzeti me u usta'
znam to,
i na to se uvijek nasmijem,
mislim, uvijek otkako sam odrasla.
Odrasla sam za vrijeme trajanja drugog braka,
već kao majka dvoje djece.
Skupa smo odrastali.
Prije toga sam bila djevojčica.
Kada sam odrasla,
shvatila sam ono o čarobnom štapiću.
Naučila sam ga upotrebljavati.
Isprva sam se čudila 
kada bih postigla rezultat.
Kasnije sam se prestala čuditi.
I nikada nisam o tome ni s kim pričala.
Možda samo nekome ovlaš spomenula,
onako kao da se šalim,
potrijepljujući smijehom pripovijedanje.
Nemam potrebu pričati s ljudima 
o istinskim postignućima 
čarobnim štapićem.
Ni sad ne govorim baš.
Samo sam se sjetila,
koliko bi bilo lakše 
kada bi svi shvatili 
da posjeduju istu moć.
Samo se ne sjete upotrijebiti je.
Samo ne donesu odluku o korištenju.
Samo misle da im treba uporabna dozvola,
pa se prestraše i povuku,
odlože štapić
i obrate se nebesima,
gatari,
knjigama s one police,
eventualno psihoterapeutu
ili samo pogrešnim ljudima,
unaprijed znajući kako ne očekuju pomoć,
nego samo imaju potrebu proćaskati o tome,
kao olakšanje duši svojoj
i kao opravdanje zbog nekorištenja
svog čarobnog štapića,
koji ostvaruje skrivene želje.
Svako zamahivanje štapićem
nosi bol, 
nesigurnost, 
oklijevanje, 
tugu, 
strah s kojim se treba suočiti,
kao s tigrovim zelenim očima
usred stepe.
A, kad zamahnete,
unatoč spoznaji da ćete 
sve nabrojeno teško osjetiti
i ako ne pokleknete, odustanete na pola puta ili pobjegnete...
slijedi 
ono 
što 
ste 
htjeli.
Sigurno.

Ovo sam napisala tren u glavobolji i grlobolji.
Ovo nisam pisala s posvetom ikomu.
Ovo sam napisala nakon što sam jučer 
zamahnula čarobnim štapićem
i ostvarila jedno olakšanje duši.

Ne usudim se svaki puta izgovoriti abrakadabra,
ne usudim se onda kada mislim da to nije fer.
Valjda jer sam dobra vila.
Laku noć, Rea.

Florence Foster Jenkins - najnoviji film Meryl Streep

Bakica

na slici: bakica
U dugim norveškim noćima,
jedna je baka 
izrađivala lutku 
svojoj predivnoj unučici
koja joj dolazi u posjetu
iz drugog grada.
Potom je izvukla s tavana 
spremljene autiće 
kojima se igrao 
otac preslatke unučice
dok je bio dijete
i kupila bombona da napuni džepove 
ove šarmantne Pipilote!
Sve je bilo spremno
za njenu princezu...
Nema tih usavršenih igračaka
u prepunim trgovinama 
s krcatim policama 
najneobičnijih stvari
iz dječjih mašta,
koje stople mala srca
kao poklon koji izradi baka
svojim rukama
i u koji utka 
svu svoju ljubav!
images from private album

17. 02. 2016.

Možda poželite rustično gnijezdo...


...pa, stvorite ga i uživajte u njemu, s najdražim bićem.
Evo vam 
sada 
neke ideje 
uz omiljenu mi pjesmu 
bračnog para (do prije godinu dana),
a kada vi budete boravili 
u svom gnijezdu,
umiješajte se među mještane
u lokalnu gostionicu, kafić, pub, zadrugu...
na originalne njihove fešte
ma kako vam se isprva egzotično činile,
jer samo ćete tako osjetiti kako mjesto diše
i osvojit ćete simpatije starosjedilaca,
što je vrlo bitno.
images via  HERE

Heading Out to Wonderful

Čitala sam je iznimno sporo.
Zato jer Robert G. taaako dobro pripovijeda.
Obožavam kada naiđem na tu vještinu,
gotovo starinsku, u današnje doba.
Nek' vas ne odbije naslov "Divlje srce":)
Ovo je knjiga koja može zadovoljiti raznoliku publiku.
I one koji vole da im se pričaju priče,
i oslikavaju nenaporno male sredine koje imaju dobro djelovanje na zdravlje,
i one koji imaju maštu,
i oni koji nisu razmahani na tom polju,
i oni koji se žele opustiti pred spavanje,
i oni koji žele šokoviti završetak,
i oni kojima treba ljubavna priča,
i oni koji vole zaviriti u tuđe živote...
Nećete pogriješiti ako sebi priuštite ovo štivo.
via HERE

11. 02. 2016.

War & Peace

Od sutra počinjem uživati u novoj BBC seriji, po mom guštu.
via HERE

04. 02. 2016.

Starinski dobra adresa na posudbu



Ponekad igram tako svoju igricu iz djetinjstva.
U nekim posebnim trenucima, 
ne nužno tugaljivim,
ja odaberem kuću 
u koju uđem živjeti 
kao da tu živim 
oduvijek i zauvijek.
I ne radi se tu o maštanju 
o dvorcima,
luksuznim posjedima,
modernim penthausima,
ne.
Ova igra je nešto drugo.
U ovoj igri posudim na tren 
tuđi svijet, 
tuđi život, 
tuđu atmosferu.
Tako se relaksiram, 
kao kad neko ode na masažu, 
na jogu 
ili kupiti sebi cipele.
Ja uđem u izabrani dom 
i smjestim se,
točno znajući sve detalje 
koji se tamo nalaze
i prilagodim se svemu 
smjesta.
Otprilike kao gledanje filma.
Večeras ulazim u ovu kuću,
mislim u ovaj stan na drugom katu,
gdje se uredno zrače sobe,
gdje se rano ustaje,
gdje se namješta posteljina revnosno 
i briše prašina svaki dan,
gdje su oribane kamene pločice,
gdje mirišu zavjese,
gdje u spavaćoj sobi postoji i okrugli stolić za pisanje pisama, 
koje gazdarica nikada ne piše,
ali je u kompletu tako kupljeno,
i psiha s ogledalom, 
pred kojom je vazica s 'macama'.
Na napravljenu postelju, 
stavlja se prekrivač,
"jer ako netko dođe da je sve u redu".
U tom domu ne vlada blagostanje,
nekako se spaja kraj s krajem,
ali se ljubav i sloga odmah u hodniku 
osjete.
Kuhinja je centar svijeta.
Dok za stolom gazda čita novine,
donesene prije doručka,
miris štampe i hrskavog kruha se miješaju
i prožimaju s mirisom netom skuhane kave.
Prije podne mirišu juha i 'šalša',
a subotom popodne kolači.
Cvijeće na prozoru nikada nema žednu zemlju.
Kuća nikada nije tužna, ni pusta.
Oprana roba se suši s druge strane,
da ne bude 'grubo' vidjeti s ulice.
roba koja se pegla čim je osušena, 
ali ne i presušena.
Za svu se djecu uvijek nađe 
neki keks ili bombon.
Nedjelje se pamte kao najbolji dani.
Susjede su utješne i mile
i nikada ne prekorače 
dozu bliskosti,
a uvijek je ima.
Večeras idem leći u ovu kuću,
jer mi se hoće život iz onog doba...
i to jednostavni.

03. 02. 2016.

Stil



Ona je uspješna jedriličarka,
odlična učenica,
talentirani pisac,
nećakinja mog sina,
Splićanka drugačija od drugih,
fantastično efektna za svoj maturalni ples.

Europa Cup Italy 2014

02. 02. 2016.

Ulica palmi br.9


Bila sam 34 sata u privatnom lebdenju, 
isključena od stvarnog života,
dok sam se reprogramirala
nakon sastanka u mojoj 'intelligence agency',
jer, iako sam se umirovila
i dobila poklon zahvale,
ponekad odem na 'alumni coffee'.
Elem, otvorim jutros tako ja
 sporo i s očekivanjem
svoj prozor koji gleda na vrt,
onaj isti vrt koji me budi jutrima,
ljuljuška za popodnevnog odmora
ili uspavljuje noću,
pa se široko nasmijem,
zahvalna na veselju koji mi pruži.
Uvijek kad ga rastvorim,
naiđem na neko od iznenađenja,
na različit doživljaj koji mi ugledana atmosfera podari,
na titraj koji mi pokrene drugačije vrijeme, boja, miris.
Jutros mi je Plavokosa susjeda s gornjeg kata,
podarila dašak Mediterana,
podsjetila me na male radosti života,
one opasno zaboravljene...
Klatila se oprana posteljina,
zaklanjajući palme,
ali donoseći do mojih nosnica
miris oprane robe,
koji uvijek obećava - dobro.
Dorađivala me tako susjeda godinama,
dok se nisam usavršila
i shvatila da je bijes bedast i nepotreban,
kao animalna instinktivna reakcija,
koja ne donosi ništa,
a i postoji samo da bi se 
neki sasvim drugi bjesovi i ljutnje 
izbacili kroz taj nevini prizor.
Učenički napredujući
i to ne štreberski,
nego prosječnim đačkim napredovanjem.
potpuno sam eliminirala negativan osjećaj
sve dok nisam postala spremna 
na još jedan zasluženi certifikat.
Sad sam na višem 'levelu',
pardon(ček) - na najvišem.
Primitivnog divljanja više nema,
ni želje da polijem posteljinu nečim,
da strgnem sve što visi
i time ne dobijem ništa,
osim trenutnog trivijalnog pražnjenja,
koji nema veze s opranom robom
koja samo kratko vrijeme 
lamata na zraku
i onda opet nestane,
otkrivajući pogled 
kojeg sam niti par sati bila lišena
bez posljedica na moj život.
Njezina posteljina, stolnjaci i ostalo 'dulje' 
što dopire do mog nosa,
savršen je podsjetnik na podneblje koje volim,
ali i na sitnice iz života,
na koje smo posve zaboravili,
ovako moderno osviješteni... bah.
Čak sam se nasmijala 
i na efekt
 one druge vrste
istog ovog jutra.
Bogati 'bouquet' goveđeg 'toća'
kojim će Udovac ili Eminem 
u svojim vrtnim stanovima,
danas preliti špagete 
i posuti ih krupnije ribanim parmezanom!
Lijepo je, radosno i živopisno živjeti na jugu.

link within

Related Posts with Thumbnails