Ovo je moj speakers' corner, moje salonske novine, moja radio postaja ili mini TV show, kako god shvatili. Bitno je da ja znam zašto mi služi ;)

15. 08. 2015.

Ulomak iz mog romana "Ljetnikovac"


Henri Lebasque

   "Kuhale su žute i ružičaste latice cvijeća, zamišljajući se kao prave domaćice, u zapuštenom prostoru vrta smještenom u bočnom dijelu velikog dvorišta, gdje nitko nije zalazio. Karmen je bila odvažnija od svoje godinu dana mlađe sestre i uvijek je iznalazila nove igre, nov način zabave. Iza kamenog zida iz kojega su rasli slapovi rascvjetanih kapara, čije je cvijeće Justina voljela zataknuti sebi iza uha kao kakva egzotična ljepotica, dvije sestre su stvorile svoje ljetno carstvo. Carstvo je bilo veličanstveno samo u dječjim glavama, ostalima koji bi zalutali na to mjesto tražeći ih zbog ručka, zapušteni dio dvorišta izgledao je upravo ono što je bio. Mrzile su kada bi ih poslije ručka dozivali kako bi bile upućene na poslijepodnevni počinak. Nikada im se nije spavalo, baš tada je hladovina u carstvu bila primamljiva, zvukovi koji su ih obavijali bili su čarobni. Justina se živo sjeća tih trenutaka, mirisa ugrijane požutjele trave, ljubičastog sljeza koji je rastao tu i tamo, trulih smokava koje su same popadale ispod starog, iskrivljenog stabla na kojoj su našle dvije zgodne kvrgave grane, s golemim listovima, gdje bi ponekad sjedile i maštale o budućoj ljubavi koja će im se sigurno dogoditi, izmišljajući bajke. Još uvijek u mislima čuva umirujuće zujanje zalutale pčele, koje se stapalo sa cvrčcima koji su u to doba dana najžešće pjevali upozoravajući na veliku vrućinu i miješajući se s eventualnim povremenim poklicima otočke djece s divlje plaže.
    
   Karmen bi smjesta predlagala ignoriranje tog upornog dozivanja i skrivanje u vještičinoj sobici podno uskih zavojitih stepenica koje su se nalazile unutar kuće. Stari je ljetnikovac upravo izgledao kao iz priča o vješticama koje su sestre obožavale slušati, uvjerene da raspolažu čarobnim moćima. Majka ih je zabavljala dražesnim vilinskim izmišljotinama, pa su u njihovim glavama i one same bile lijepe čarobnice koje su magiju upotrebljavale samo u pozitivne svrhe. Zato nisu htjele pristati na ljetno skraćivanje kose, plakale su uvijek kada bi ih na to prisilili radi lakšeg podnošenja vrućina, kupanja i ostalih praktičnih razloga. Problem je nastajao kada su se igrale, jer su vezivanjem šalova oko glave morale stvarati umjetni dojam duge kose. Naravno da nije postojala igra koja bi priznavala kratku frizuru.
   
    Za vrijeme poslijepodnevnog počinka u cijeloj kući vladao je muk. Njihova se soba nalazila tik uz roditeljsku, u koju se ulazilo kroz dvostruka bijela vrata, na kojima su ostaci zlatnih intarzija u obliku listića, stvarali dvorski dojam. Oronuli ljetnikovac koji je njihovoj obitelji bio dan na korištenje, nikada nije bio do kraja renoviran, pa je stvarao osjećaj da su zalutale u neku davnu prošlost. Iz majčine sobe u kojoj je bio golemi krevet, stari ormar, psiha s ogledalom i damska fotelja, izlazilo se na Julijin balkon. Karmen ga je tako prozvala, nakon što im je majka jedne zime živopisno prepričala ljubavnu priču iz Verone. Justina nije voljela priče s tužnim završetkom, iako je Julija bila zacijelo lijepa, Romeo zgodan, a balkon romantičan. Voljela je u svojoj glavi izmijeniti kraj priče i tek sa sretnim završetkom priča je imala prihvatljiv smisao. Julijin balkon bio je natkrit širokom nadstrešnicom od prepletene trske koja se bočno naslanjala na dva obla, kamena stupa. Pogled je bio veličanstven i obuhvaćao je šumoviti otočić pred samim mjestom, pučinu i pogled na grad koji se bijelio u daljini. Doduše, Julijin je balkon bio malo previsok za Romea, ali su sestre zaključile da bi Romeo zbog ljubavi trebao s lakoćom svladati i zahtijevnije prepreke.
    
   Dok su za vrijeme tihog i prisilnog dnevnog odmora promatrale sjajne trake sunca na zidu, koje su se provlačile kroz pritvorene grilje, stvarajući podnošljivu polusjenu u sobi, tiho su šaputale s jednog kreveta na drugi, udišući miris posteljine koja je bila ugodno hladna i vlastite kože koja je mirisala na more, ta slanost nadlaktice koju bi voljele liznuti, ostavljajući sjajne mokre tragove na koži. Obavezno bi nastojale izbjeći popodnevno pranje nogu, pa se majka ljutila kada bi na snježnobijeloj posteljini otkrila tragove prašnjavih stopala. Otac bi obgrlivši majku oko struka, nježno tapšanjem gurkao u sobu s Julijinim balkonom. Karmen je jednom kazala:

 - Misliš li da majka spava u onoj princezinoj spavačici ili bez ičega na sebi?

- Naravno da ima spavačicu - zgrozila se Justina na njeno čudno pitanje.

- Sigurno se sada ljube u usta - nastavljala bi sanjarski starija sestra.

- Ne ljube se, jer se majka smije, zar ne čuješ!?!                     
    
   Karmen je bila vragolastija, hrabrija i otvorenija od svoje sramežljive sestre. Upravo joj je ona otkrila tajne odraslih. Justina je razmišljala o svemu što je saznavala i krišom je promatrala majku i oca, pokušavajući prozreti njihovu strast. Iznenadila se kako nikada sama nije obratila pažnju na sitne nježnosti koje su otkrivale tu privrženost, bliskost i ljubav. Tek kada joj je Karmen otvorila oči, shvatila je što znači ukradeni poljubac koji bi majka dobila negdje pored kamenog sudopera ili blago tapšanje njene stražnjice kada bi otac previdio da se to ogleda u staklima prozora pored kojega su stajali. Kasnije joj je postalo jasnije i majčino prigušeno smijuljenje koje bi nekada jedva čula iza dvokrilnih vrata, te njihove blistave oči kada bi se pojavili iz Julijine sobe. Nadala se da će i ona doživjeti takvu sreću, baš kao i majka. I doživjela je sreću najveću, koja je počela onog davnog ljeta u sjeni oleandara na kamenoj izvidnici iza ljetnikovca. Šteta da je tako kratko trajala."

Andrea Andričević

Nema komentara:

Objavi komentar

link within

Related Posts with Thumbnails