Sjedila je tako sjetna Vasilisa godinama zaključana iza teških starinskih vrata, živeći u svom malom svijetu iz mašte, ne opažajući da vrijeme neumitno teče... Usnuvši divan san, zakoračila je u bajku, isprva plašeći se, a onda sve veselije i hrabrije.
Povratka više nije bilo.
Bajka postade stvarnost.
Jedna po jedna vrata počela su se sporo otvarati, strpljivo i mudro je iščekivala da se odškrine novo krilo.
Ukazivao se novi svijet.
Kiša postade ljepša od sunca.
Noći divnije od dana.
Stvarnost od snova.
Ostavi Vasilisa ručni rad...
Prestade se družiti samo s pticama i vjevericama...
I ostavi suze na lišću.
Krene šumom daleko od svoje kuće, hrabro koračavši nepoznatim predjelima zaraslim u paprat, koraci su mirisali na mahovinu.
Hodala je nekoliko godišnjih doba, hodala je ne primjećujući hladnoću ili vrućinu.
Svladavala neprijateljske teritorije.
Svakim korakom osjećala se sve jača, sigurnija i sretnija.
Priroda joj je pomagala, hrabrivši je i pokazujući joj put.
Prepoznavala je znakove.
I slijedila ih je, sve odvažnije, sve radosnije.
Kad je ugledala kraljevski dvorac, znala je da je stigla do onog što ju je vabilo.
Premda jako umorna, instiktivno je znala da treba napraviti još jedan niz stepenica.
Posljednjom snagom savlada ih.
I tada pronađe
ono što je tražila oduvijek!
Naravoučenje:
Zavoli se.
Prepoznaj se.
Aktiviraj se.
Izbori se za sebe.
Vrijedi
photos via claudia strasser
