OVO JE BLOG KOJI JE GODINAMA IMAO ISKLJUČENU OPCIJU KOMENTIRANJA.
NOVA SEZONA U MOM ŽIVOTU - NOVA PRAVILA.

31. 05. 2011.

lakoća življenja

Dobro jutro.
Laki dan, lakoudisajni zrak na mom balkonu prepunom mirisa ružmarina, lavande i kadulje.
Ptičice skoro preglasne, stvaraju pomalo tropski ugođaj, samo uz odsustvo paklene, vlažne vrućine.
Doručkujem sama.
Zakoniti odletio u Pariz.
Kći na drugoj adresi.
Nevjestica i Sin spavaju.
Opet svi su na broju, tu negdje nadomak mog, kokošjeg krila, to daje spokoj.
Dnevna atmosfera u kući je savršena, puna smijeha, zezanja, pozitivnog 'šušura', veselja.
Razumjela sam po ne znam koji put Lepu Smoje... treba se okružiti mladim ljudima, a ja dodajem ili onima koji to nisu, ali zapravo jesu, to je ona divna grupacija koja nema ograničenja životnom dobi, oni koji ne pričaju o bolestima, propuhu, lošem podnošenju vremena, koji nisu u ulozi Jeremije iz stripa 'TNT', koji su prepuni raznolikog interesa za sve i sva i nisu i neće nikada izgubiti životni polet. 
Takvo okruženje djeluje dobro, jako dobro, ljekovito.
Ne postoji mogućnost da potpadnemo pod kukanje o nedaćama, nego se instant uklopimo u osjećaj kako je sve moguće, jednostavno, bez napora, lako i dobro.
Volim neopterećene ljude, a sada ih imam doma.
Jasno mi je da sam i sama u povlaštenoj skupini i ponosna sam na to.
Jutros, mada nije zora, sve je tiho u mojoj zelenoj 'nizbrdici' , ovoj ispod moje terase.
Poneko prođe,
poneko od penzionera na zgradi u blizini, iznese teglu sa cvijećem da je osvježi valjda,
poneko prođe s vrećicama iz pravca 'velikog pazara' s trešnjama, blitvom, stručkom cvijeća... lupkaju sandale.
Ne čuju se vozila, ne čuje se radni dan, ah... kako to godi, a samo je utorak.
Bugenvile i pokoji zaostali cvijet ocvjetale glicinije 
(ne zove li se ulica gdje stanuju 'desperate housewives zapravo Whisteria Lane!?!) 
poremeti zelenilo svojom bojom.
U ribnjaku se ne mrdaju ribice, valjda i one spavaju još.
Nervira me bedasti suncobran na bijelo - zelene pruge koji je komplicirani susjed u godinama postavio iznad ribnjaka... praveći hladovinu zlatnim bićima koje ispunjavaju želje.
Odložen drveni poslužavnik mog pojedenog doručka stoji postrance, a šalica s leptirićem na dršci, s dobrom turskom kavom je nadomak lijevoj ruci.
Jesam li ja ovo sretna!?!
via citified

30. 05. 2011.

dobro jutro!



Mudra žena zna kako imati mir u kući i zadovoljno lice nasuprot sebe... bez uzrujavanja ;)

29. 05. 2011.

kad bi bila ja

rumena seljanka, bila bi spokojnija.
Analize, filozofiranja, razmišljanja svela bi se na najmanju moguću mjeru ili ne bi uopće postojali u mojoj glavi.
Nitko me ne bi pitao za mišljenje, niti očekivao moju riječ, argumentiranje ili izjašnjavanje.
Fizički rad bi me ispunjavao pozitivom i praznio od eventualnih negativnih zaostataka.
Velike, lijepe životinje, poput konja i krava bili bi moji najčešći 'sugovornici',
a travi, voćkama, povrću i cvijeću povjeravala bi svoje misli i nitko me ne bi pogrešno tumačio.
Posluženi krepki obroci zahvalnim radnicima okupljenim oko velikog stola, ispunjavali bi me zadovoljstvom.
Večeri provedene u vezenju, krpanju, pripremi tijesta za jutarnji kruh, škrtom razgovoru s ponekim od ukućana
i uz obuzimanje slatkog umora koji me vodi u krevet s mirisnom posteljinom,
te kratkom vremenu provedenom u čitanju jednostavnijeg štiva,
djelovale bi zdravo na mene.
Ranojutarnje poslovanje po čistoj kuhinji, nagnalo bi me da zapjevam "Terezinku".
(Ne bi znala što je to Normabel!)
Christian Wilhelm Ernst Dietrich painting Allegory of Summer

teo



Razmišljam, samo još razmišljam, o kućnom ljubimcu.
Vjerojatno moj bivši muž, kad ovo čita, a znam da me čita, osjeća radost.
Imala sam kućnog ljubimca, za trajanja drugog braka: http://mojsalonzadurenje.blogspot.com/2010/11/tribute-to-bruno.html !
Živjeli smo u kući s vrtom i ja sam obuzdala svoj mali strah od pasa i popustila njegovoj želji da ga 'dodamo' cjelokupnoj slici idiličnog života u vili na južnim obroncima našeg grada i upotpunimo obiteljske fotografije uz kamin, a djeca usput razviju osjećaj odgovornosti i to... 
Sada mi je došlo da smoinicijativno nabavim ljubimca.
Divno je ova novostečena vještina otkako je 'kompjuterskog života' i koja nam je dala mogućnost da sjajno maštamo, potkrijepljeno svim čarima virtualnog svijeta...
pa tako "glasno" ili javno razmišljam o psu,
sanjarim o novom limenom ljubimcu,
maštovito mijenjam mjesto prebivališta,
dekoriram na nove načine svoj dom,
mijenjam muža,
putujem destinacijama koje mi u trenutku zatrebaju,
posjećujem događanja koja silno želim pohoditi...
a sve bez štetnih posljedica - nije li to zapravo divno!?!
Možda sam i ranije trebala otkriti ovu virtualnu čaroliju...
Ipak... moj će se pas zvati Teo.
Prvi pas se trebao tako zvati, da je bilo po mojoj željici, ali, kako se jedan 'barba' zove imenom tim, ostatak krvnih srodnika zaključio je da je neprimjereno.
Nije.


28. 05. 2011.

miris mediterana


Brnistra.
Žuka. 
Spartium junceum.
Genista juncea.
Spanish Broom. 
Weaver's Broom.    
Insomma... opojnog, predivnog mirisa kojeg se ne mogu nasititi, simbol je mog Splita i sjećanje na šetnje  Marjanom.

čistka

Kad osjetite zagušenost kojekakvim životnim nus pojavama, nije loše napraviti 'detoksikaciju'.
Koncentrirajte se i otpustite
(dobar je ritam ovog muzičkog broja!),
sve nakupljene negativnosti koje su se nataložile,
slučajno ili namjerno primljene od strane drugih,
bližnjih ili daljnjih likova
koji su dolazili u doticaj s vama.
Nastojte i to napraviti sa stilom,
em ćete se sami osjećati dobro,
em će vas s divljenjem doživjeti drugi...
Bon week-end à vous tous!
JEAN LOUIS VON DARDEL DESIGN

27. 05. 2011.

muzika za pauzu

azurni petak


Bonjour Madame, Monsieur,

bezbrižno jutro u idiličnom St. Tropezu za nas, danas, ovaj petak,
okupano suncem i osvježeno pirkanjem s mora.
Predlažem lagano ispijanje kave u sjenovitoj uličici, luanjanje naokolo bez gledanja na sat, prepuštanje ljepoti ljetnog gradića.
Raniji ručak u vrtu vile ili... na jahti?
Ostavljam vam da odlučite što vam je draže...
Morski ručak?
Bijelo rashlađeno vino?
Slatka točka?
Sve lagano...
Potom uranjanje u pjenušavo more, bez plivanja, napora, skakanja, ludasanja...samo onako, malo i divno rashlađivanje?
Mokra kosa, polusjena, popodnevni kratki odmor, bez riječi..?
Pri ruci dvije Simmelove knjige, pogodne za ovaj komadić raja, "Može i bez kavijara" ili "Odgovor zna samo vjetar", recimo...
Nakon kofeinskog gutljaja, vozim vas u Cannes.
Svojim novim ovoljetnim automobilom.
Nosi se crveno, boja strasti, ljeta, radosti.
Pjenušac u sumrak?
Prije nastavka dobre večeri...
Želim vam divan petak.
(Alix-the cherry blossom girl)

link within

Related Posts with Thumbnails