Ne zbog mračne južine koja je nalegla na grad i na mozgove.
Kako sam danas napisala u jednom privatnom pismu:
"... Ljudi su se našli u grupaciji očajnika,
a nekako mi se čini da su svi ipak - nemoćni.
Kao da je vrijeme kada se moglo ili znalo ili usudilo
ustati u neki smisleni bunt,
ostalo rezervirano za prevrate u povijesti.
Možda sada "sitni osobni interesi",
ne dozvoljavaju da se svojevrstan privatni komod
ipak ne zadrži,
kao bitnije od bitnoga.
I tako kroz sito izađe samo - pljuvanje.
A, ono ništa ne mijenja i ne donosi,
osim nervoze
od koje strada barem četvrtina.
Pljuvanje koje se obavlja iz vlastitog sjedala,
a koje se ne napušta da se - ne izgubi.
Nitko se nije spreman žrtvovati
da prestane biti
samo
ogorčeni promatrač..."
Kao intermezzo i podsjetnik
putem lijepih prizora,
o kojima se sada
"nema vremena razmišljati",
zbog obuzetosti prisutnom situacijom,
koja se pretvara u svojevrsnu masovnu histeriju,
punu gađenja, zabrinutosti, odbojnosti,
ja nudim parminutni odmak od ružnoga.
Nakon toga možemo opet kolektivno zapasti u očaj
ili odlučiti da ćemo sve dozirati
zdravlja radi.
"Qantas Safety Video"
Nema komentara:
Objavi komentar
Napomena: komentar može objaviti samo član ovog bloga.