Volim te

Imam prijateljicu iz vrtića i to iz '"mališa".

Od četvrte je svoje godine volim.

Vrlo rijetko je netko ušao 

u kategoriju moje djece,

dobivši od mene bezuvjetnu ljubav...

ona je jedna od tih par.

Osoba u koju imam bezgranično povjerenje.

Koja me nikada nije izdala.

... koja zna sve moje tajne,

ali - sve.

I iz tog razloga štitim njezin identitet:)

Neka se stoga zove Chrissie... 

O njoj sam već pisala.

Nikada nismo prestale biti iste istovite,

s obzirom da godine ne brojimo,

a niti ostale uloge koje živimo,

ne ostavljaju tragove na nama.

Hodam ja tako, 

u neko zadnje vrijeme,

 s jednom tajnom.

I onda osjetim da su mi šavovi napeti

i okrenem 911, Chrissiein broj inače.

Dojurila je u velikom bijelom autu,

odjevena u bijelo,

sve onako kako treba

u hitnim slučajevima.

Čim me na vratima zagrlila,

otkočilo se u mojim grudima, 

sve uredno sapeto

 do tog trena.

Smjestile smo se bez puno okolišanja,

svaka na svoje mjesto.

Bilo je sasvim jasno da je - moj red.

Gledajući me direktno u oči,

trepnula je

i jednom jedinom rječju

 dala mi znak za početak.

Izlila sam joj dušu,

bez zadrške,

bez biranja riječi

ili načina.

Najprije me slušala radosno i s uzbuđenjem.

Onda s nevjericom.

Potom su joj došle suze.

Napokon je, pod utiskom priče

 koju sam joj pripovijedala,

zatražila tablete,

pa prilegla,

otkopčavši se.

zbacivši sandale...

jer nije joj bilo dobro.

I ništa od ovoga nije laž.

Fotografirala sam je desetak puta,

malko mutno zbog nemirne ruke,

samo iz razloga jer mi je bila prelijepa.

Uz kavu, smijeh, suze, znoj, krv, pelin, med, i sve to,

povukla sam je u tajnu priču,

koja nas je obavila

i brisala dimenzije 

iz sata u sat,

ostavljajući nas

u međuprostoru

 da skupa proživimo

ono što sam joj 

pružila na dlanu,

ogoljavajući se besramno.

Nisam je pitala za dopuštenje da objavim ove slike.

Ali, Chrissie... toliko zorno prikazuju 

naše poslijepodnevno zajedničko intenzivno proživljavanje, 

obavijenog najgušćim velom tajne,

da sam morala...

Jutros me odvela na Marjan da 'se istrčem',

kao svakog rasnog lovačkog psa.

Jer, ona uvijek zna što sa mnom treba...

Po neznamnijakoji put, HVALA TI ŠTO POSTOJIŠ.